Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt, u intervjuu za Deutsche Welle je komentarisao njegovu namjeru da nametne izmjene Izbornog zakona u BiH, a što je u ovoj zemlji izazvalo burne reakcije. Poručio je da mu ni u kojem slučaju ne želi probuditi utisak da ovom odlukom želi podijeliti BiH na različite etničke regije, kao i to da cenzus (prag) od tri posto nije promjenljiv te da će se nastojati pronaći druga rješenja.
Na početku razgovora, Schmidt je pojasnio zbog čega je jučer nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona, ali je odgovorio i na pitanje da li je to bio njegov prijedlog i je li podlegao pritisku?
“To je bila osnova za raspravu. Ja to nisam odlučio. Moja odluka je kada stavim svoj potpis na nešto. To još nisam učinio. Postoje dvije teme o kojima želim nešto reći. Mi imamo dramatičnu situaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tamo imate vladu, predsjednika i potpredsjednika. Nijedan uopće nije izabran u posljednje četiri godine jer je izbor blokiran. Tu je još uvijek stari predsjednik koji je izabran 2014. godine.
Postoji Ustavni sud u Federaciji. Koliko ima sudaca? Devet. Koliko ih je imenovano? Pet. Zašto je to tako? To je zato jer onaj ko je prelazni predsjednik (entiteta FBiH – op.red.) ili vršitelj dužnosti ne proslijeđuje prijedloge za imenovanje sudaca Parlamentu iako ima jako dobrih kandidata. To znači da u pravom smislu te riječi postoji zastoj u provođenju prava iz političkih taktičkih razloga”.
Dalje je naveo da tu odluku nije donio jer je želio dati prostora političkim strankama da se dogovore te da je razuman za to period do održavanja Općih izbora u oktobru.
Poručio je da ipak nije zaboravio na njegove izvršne ovlasti od kojih nije odustao već ih samo ovaj put nije koristio.
“Uslovljavao sam to i nadam se još jednom da svoje ovlasti ni u jednom trenutku neću morati koristiti. Nadam se, i s obzirom na izbore, da svi žele pokazati da nešto mogu. I zato nisam potpuno bez očekivanja i bez nade.
Kada je riječ o drugoj temi (promjenama Izbornog zakona – op. red.), tu imamo veoma komplikovanu pravnu situaciju.
Imamo delegate koji se biraju u takozvani Dom naroda, koji trebaju odlučivati da li su ovim ili onim zakonom povrijeđeni nacionalni interesi Srba ili Bošnjaka ili Hrvata, a koji također moraju biti izabrani. Tamo gdje su, naprimjer, Hrvati ili Bošnjaci, vladaju ogromne tenzije.
U gradu Goraždu od 25.000 stanovnika, živi 24 Hrvata. Inače, ni prije rata ih nije bilo puno više. A onda imate kanton Mostar (Hercegovačko-neretvanski – op. red.) gdje živi 120.000 Hrvata. I oni šalju tri delegata, a Goražde jednog. I tu se postavlja pitanje jer je sud rekao da to ne može u potpunosti biti tako. A Parlament nažalost odluku o tome nije donio.
To pitanje je bilo pogrešno komunicirano. I zbog toga sam rekao, da mislim da je pametno, da ne želimo to provoditi, već da se mora razgovarati s ljudima od kojih su neki stekli dojam ili su mislili da se samo “nagrađuju” oni koji žive na području s mnogo etničkih sunarodnjaka odnosno Hrvati s Hrvatima. Nije se uopće radilo o tome.
Ni u kojem slučaju ne želim ovdje probuditi dojam da se želi podijeliti Bosnu i Hercegovinu na različite etničke regije. Ne, zaboga, ja sam tu upravo da to spriječim i da održim takozvani teritorijalni integritet.
I zato mi je nevjerovatno važno da ljudi, uključujući i onih 24 u Goraždu, znaju da su zastupljeni. Ali naravno da se negdje mora napraviti ravnoteža. O tome se mora razgovarati. Činilo mi se da je rasprava, koja se ovdje vodila, bez obzira od koga je podstaknuta, vođena pogrešno.Građani imaju pravo izjasniti se, ali meni se to učinilo malo prekomplikovano i zato sam to sada stavio na čekanje”.
Upitan je šta konkretno misli o cenzusu (pragu) od tri posto?
“Ne mislim da je to u toj formi primjenjivo. Zbog toga se mora ići drugim putevima, kako bi s jedne strane imali proporcionalnost, a s druge strane, da građani to mogu razumjeti i podržati.
Dakle, uzimam sebi vremena da razgovaram o tome. Nažalost, razgovori o Izbornom procesu posljednjih godina, moram reći decenija, su uvijek bili neuspješni. Ja također ne želim mijenjati važeći Izborni zakon, ali moja namjera je pronaći pravi način za rješavanje tih raznih manjih problema, ako mogu tako reći. I tu se mogu osloniti na moje mogućnosti koje mi daju tzv. bonske ovlasti ako baš ne ide nikako drugačije”.
