Piše: Damir Delić Đuljić
Politički zemljotres zahvata visočku Stranku demokratske akcije i, kao stotinu puta prije, kada zemljotres prođe – ništa više neće biti isto. Ljudi me pitaju jesam li za Halima Zukića ili za Nermina Kadrića i, ako već moram, opredijelio bih se za obojicu. I ni za jednog. Jer obojica su na svoj način vrlo značajni za Visoko, a ni s jednim me ne veže ni poznanstvo, a kamoli slatki i gorki finansijski interes. Tek, vjerujem da predsjednik Opštinskog odbora visočke SDA može biti i Barack Obama – sve će biti isto.
SDA se godinama mijenja i potrošila je toliko kadrova da bi to mogla biti i tema ozbiljnog istraživanja. Od Nedžada Polića do Salmira Kaplana, od Ahmeta Hadžipašića do Nedžada Brankovića, od Emira Hadžihafizbegovića do Dine Konakovića – SDA je uvijek u promjenama. Mijenjane su i boje bedža, samo nikad vrijednosna regrutaciona matrica, pa su prepoznate i društvene mreže, danas zatrpane sponzorisanim sadržajima tek izniklih a već respektabilnih agencija i internet portala. SDA ne revidira članstvo nego ga regrutuje i tematski okvir retoričkih i vrijednosnih tenzija uvijek stoji dovoljno visoko za najbazniji politički element Stranke demokratske akcije. Ima i onih koji se vezuju ugovorima o djelu i ugovorima o radu, a i obećanim karijerama koje će trajati toliko dugo koliko traje i vlast lokalnih šerifa.
Dok SDA regrutuje, SDP revidira članstvo i u jednoj narodskim rječnikom rečeno (i nevezano za seksualnu orijentaciju) „pederskoj igri“ pokušava da se iznese sa gorućim nacionalizmom i oportunizmom. SDP demokratizuje procedure, i poameričenim i pošveđenim mjerama igra utakmicu protiv ekipe koja ima iskustva modela koji nisu američki, ali su i somalijski i palestinski pa i sjevernokorejski. Na lokalnim nivoima, SDP nikada ne žali za svojim greškama, nego čeka šta će biti sa SDA, nudeći sasvim drugačiju perspektivu. Bez sadržaja, nepostojeće strukture, sa drugačijim facama i tolerancijom na psovke koje su SDA-ovcima sasvim strane.
Istovremeno, SDP senzor za pogrešne političke procjene SDA će uvijek zvoniti pa tako zvoni i sada. SDP godinama mudro predviđa i naivno djeluje.
Konačno, još od vremena Rasima Kadića i liberalizma, uvijek postoji i treća opcija, luđački kivna na prethodne dvije, i sa misijom koja bi bila obesmišljena onog dana kada SDA i SDP nekim slučajem više ne bi postojale. Takve opcije obavezno igraju na kartu izuzetnosti (Naša stranka, SDU ili DF), u osnovi osuđene na propast, obzirom da ni Bosnu i Hercegovinu kakva je danas nije odabrala politička ni bilo kakva druga izuzetnost, nego volja narodnih masa. Naravno, Srbi i Bošnjaci i Hrvati nas 23 godine uče da nikako nije moglo drugačije. I nije, još od onog momenta kada su pobjedu na višestranačkim izborima osvojile nacionalne stranke.
I, konačno, aktualni politički zemljotres unutar SDA će više unesrećiti onoga ko pobijedi nego onoga ko izgubi. Onaj ko sada izgubi bit će politički samljeven i odbačen, a onaj koji pobijedi će tek morati da preživljava taj dio političke sudbine. Težak je to posao, i još ga niko nije preživio „na konju“. Ni Kenan Jusufbašić, ni Nihad Čengić, ni Ahmet Kurspahić, ni Faruk Salčinović.
Uostalom, zar dobrostanje Halima Zukića, njegov društveni rejting, pa i privatni rahatluk nisu bili neuporedivo bolji prije nego što je odlučio da se bavi lokalnom politikom?
