Kada su iz Gradske uprave Visoko 29. oktobra 2024. godine objavili vijest o početku rekonstrukcije ulica Čaršijska i Alije Izetbegovića, uz pompeznu izjavu “Pišemo historiju”, očekivanja su bila visoka. Počelo je s entuzijazmom, obećanjima i medijskim hvalospjevima. Međutim, skoro sedam mjeseci kasnije, ono što je trebalo biti simbol napretka sve više liči na priču o lošem planiranju i nedostatku odgovornosti.
“Radimo i gradimo”, ali dokle?
Ulica koja je srce i duša visočke čaršije i dalje je u poluzavršenom stanju. Umjesto šetačke zone i reprezentativnog gradskog centra, građani i posjetioci svakodnevno gledaju neasfaltirane dijelove, neuredne prolaze i improvizirane pješačke staze. Investitor radova povremeno objavi pokoju fotografiju “napretka”, ali se većini stanovnika čini da se više vremena troši na PR nego na radove na terenu.
Ugostitelji i trgovci – tihi gubitnici
Dok nadležni “čekaju bolju vremensku prognozu” ili novu dozu političkog aplauza, trgovci i ugostitelji bilježe gubitke. Promet je drastično opao, broj gostiju manji, a svakodnevna buka, prašina i otežan pristup objektima dodatno pogoršavaju situaciju. Nekima su rashodi postali veći od prihoda, ali i dalje nema konkretne podrške ili obeštećenja od strane Gradske uprave.
Nada umire posljednja – možda do Bajrama?
Kako stvari stoje, čini se da će građani Visokog više puta čuti obećanje da će “do Bajrama sve biti gotovo”, ali poučeni dosadašnjim iskustvom, malo ko u to još i vjeruje. Pitanje je – zašto se najvažniji infrastrukturni projekti ne planiraju i ne izvode kako dolikuje? Gdje je nadzor? Ko odgovara za kašnjenja?
Pisati historiju je pohvalno, ali kada to znači višemjesečnu blokadu centra grada i ekonomske gubitke za male privrednike – vrijeme je za ozbiljna pitanja i konkretne odgovore.
Visokoin.com / Redakcija
