Sejad Salihović, bh. reprezentativac, prva je zvijezda u Hoffenheimu već nekoliko godina. Naš majstor slobodnjaka jedan je od kandidata za preuzimanje kapitenske trake ekipe iz Sinheima, te je u razgovoru za njemački portal Spox.com pričao o tome, o suspeniziji koju je odsluživao u Hoffenheimu, o počecima karijere…
Krajem februara mjeseca bili ste suspendovani, a sada ste produžili ugovor i jedan ste od kandidata za kapitena Hoffenheima…
“Mnogo smo diskutovali o tome trener Babbel i ja. Sada je sve u najboljem redu, trener je ekipu doveo do odlične fizičke spreme. To je jedan od razloga zašto ga toliko cijenim, jer tačno zna koliko rada je potrebno ekipi za uspjeh.”
Jedan ste od najsvestranijih veznjaka u Bundesligi. Da li Vam je Babbel odredio poziciju za narednu sezonu?
“U posljednjim utakmicama prošle sezone igrao sam u veznom redu. Više volim igrati povučenije, a vidjećemo šta će trener odlučiti.”
Da li ćete biti razočarani ako ne budete dobili kapitensku traku, a ako to pođe za rukom nekom od novih pojačanja, naprimjer Timu Wieseu? Rekli ste da ste spremni preuzeti ulogu kapitena…
“Mediji su pogrešno prenijeli moju izjavu. Rekao sam da ću preuzeti kapitensku ulogu, ako trener tako odluči. Nisam se želio nametati. Želim saigračima dati osjećaj da sam tu zbog njih. Svakako, u ekipi je dosta igrača koji mogu preuzeti kapitensku traku.”
Prije dolaska Babbela neki igrači su napustili klub, čini se, za premalo novca, a možda se i nisu najbolje osjećali u Hoffenheimu? Naprimjer, Vedad Ibišević?
“O tome ne želim mnogo govoriti. Svaki igrač ima svoj prostor u ekipi, ali ljudi jednostavno nekada žele promjene. Tako je došlo vrijeme i za Vedu. Njemu je promjena odlično prijala.”
Ostvarili ste veliko prijateljstvo sa Ibiševićem…
“Vedo je dobar čovjek i nas dvojica dijelimo sličnu sudbinu. Dosta vremena provodimo zajedno.”
Bosna i Hercegovina je bila pogođena ratom i zato ste je napustili, baš kao i Ibišević?
“Imao sam samo sedam godina kada sam napustio svoju Bosnu. Moj otac je radio težak posao, kako bi napravio kuću za našu porodicu. Kada je rat završio, saznali smo da je ta kuća srušena.”
Kako je dalje tekla ta priča?
“Borili smo se za život u Berlinu. Sve smo morali graditi ispočetka, nismo imali posao, nismo imali stan, ništa nismo imali. Svakih šest mjeseci smo se morali javljati ambasadi kako bi produžili boravišnu dozvolu. Uvijek smo živjeli u strahu od deportacije. Moji roditelji su tada radili mnogo kako bi svojoj djeci obezbijedili lagodan život i sada im sve želim vratiti.”
Kako ste se našli u svijetu fudbala?
“Dosta kasno sam počeo trenirati, sa nekih 12 godina. Moj brat me doveo u jedan niželigaški klub, Minerva 93 iz Berlina. U školi sam se naučio boriti za sebe, te u takvom okružju nisam smio i mogao biti slabić. Ipak, nije bilo tako loše, kao što to sada zvuči. Berlin nije lako mjesto za živjeti i brzo sam naučio kako se stvari u životu brzo odvijaju.”
Kasnije ste debitovali za Herthu u Bundesligi. Igrali ste pod trenerskom palicom Falka Gotza, a tada je u klubu bio i Marcelinho?
“Sa klupe sam ulazio najčešće kada je trebalo pucati slobodnjake. Marcelinho je tada bio superzvijezda u Bundesligi.”
Ipak, u Berlinu se nisu previše oslanjali na vas, praktično niste mnogo ni igrali i bili ste problematični.
“Naravno, nije lako jednom mladom momku odmah se nametnuti. Bio sam jako mlad, zaradio sam nešto novca, živio u gradu koji pruža toliko mogućnosti.”
Izgleda da niste uspjeli zaboraviti na te stare navike, pa ste prošle sezone bili suspendovani…
“Može biti. Nije bilo lako za mene da se nosim sa razlikama Berlina i Hoffenheima. Zato sam jako zahvalan Ralfu Ragnicku, koji mi je objasnio da se moram smiriti, dao mi je to do znanja. On mi je pokazao put i promijenio sam se iz temelja.”
Je li istina da vaš brat Mirza radi teške poslove za 1000 eura mjesečno?
“Da, istina je, iako sada zarađuje 1500 eura. On je zidar i voli taj posao. Oženjen je čovjek, otac dvoje djece i vrlo je sretan svojim životom. To mi pokazuje da novac nije sve.”
Prije nekoliko godina imali ste unosnu ponudu Bayerna, koju ste odbili. Zašto?
“To nije bila lagana odluka. Ali, uz dogovor sa porodicom odlučio sam da ostanem u Hoffenheimu. Također, poslušao sam i svog malog sina (smijeh).”
(VisokoIN/SCsport)
