Od krvavog gušenja prodemokratskih prosvjeda do uključenja džihadista i regionalnih te međunarodnih sila, Sirija šest godina živi u sukobu koji je 15. marta 2011., počeo kao miran proturežimski prosvjed i prerastao u rat s nesagledivim posljedicama kojemu se kraj ne nazire.
Više od 320.000 ljudi ubijeno je, a milioni su izbjegli i raseljeni u šest godina rata koji se može podijeliti u deset velikih etapa.
Pobuna i represija
U sklopu pokreta Arapskog proljeća koji se širio arapskim zemljama u težnji za više demokracije i radnih mjesta, a manje represije, 15. marta 2011., prvi su prosvjedi izbili u Siriji kojom je više od 40 godina čvrstom rukom vladala obitelj Assad. Bashar al-Assad naslijedio je 2000., svoga oca Hafeza.
Pod motom „Sirija bez tiranije“ manja okupljanja počela su u Damasku i bila silom rastjerana. Ali u Derai na jugu zemlje prosvjedi su se brzo proširili nako uhićenja i mučenja učenika osumnjičenih da su po zidovima ispisivali proturežimske slogane. U gušenju takvih okupljanja u Deri je najmanje 100 osoba ubijeno.
U aprilu su se prosvjedi proširili i radikalizirali s jasnim artikuliranim zahtjevima za pad Assadova režima.
U julu je pukovnik izbjegao u Tursku najavio osnutak Slobodne sirijske vojske (FSA) koju su činili civili i vojni dezerteri. Pobunjeničkom pokretu pridružile su se i skupine islamističke orijentacije.
Zrakoplovstvo, adut Assadova režima
Sirijska vojska 1. marta 2012. u Homsu u središnjem dijelu Sirije zauzima pobunjeničku četvrt Baba Amr nakon jednomjesečne opsade. Izvedeno je nekoliko krvavih operacija, napose u Hami u središnjem dijelu nakon velikih manifestacija proti režima.
FSA počinje 17. jula 2012., bitku za Damask. Sirijska vlada uspijeva zadržati nadzor nad prijestolnicom, no neke četvrti u predgrađu su pod nadzorom pobunjenika.
Od 2013., helikopteri i borbeni zrakoplovi sirijske vojske ispuštaju bačve eksploziva na pobunjeničke sektore u zemlji.
Šijitski pokret Hezbollah uključuje se u rat
Od aprila 2013., libanonski šijitski pokret Hezbollah, saveznik Irana, priznaje da je uključen u borbe u Siriji na strani Assadova režima. Šijitski Iran glavni je regionalni saveznik Assada.
Hemijsko oružje
Napad nervnim otrovom sarinom 21. augusta 2013., na dva uporišta pobunjenika u okolicu Damaska usmrtio je stotine ljudi.
Sjedinjene Države, koje navode podatak o najmanje 1429 žrtava, od kojih su 426 djeca, optužuju režim u Damasku. Američki napadi na režim ipak su izbjegnuti zahvaljujući sporazumu s Rusijom, koja je glavni Assadov saveznik, o uništenju sirijskog kontingenta hemijskog oružja.
Uspon džihadista
U 2014., džihadistička skupina Islamska država (IS) osvaja velika područja na sjeveru i postaje moćnija od oporbenih sirijskih skupina. Za svoje uporište odabire Raqu.
Od 2013., džihadisti, a među njima je i Fronta al-Nusra, skupina koja će se poslije preimenovati u Fatah al-Sham, ojačali su svoje položaje na sjeveru Sirije.
Međunarodni zračni napadi
U septembru 2014., američki predsjednik Barack Obama osniva međunarodnu koaliciju za borbu protiv IS-a. Sirijski Kurdi koji su 2013. uspostavili autonomnu administraciju na sjeveru, zauzimaju postupno, uz pomoć zračnih napada koalicije, ključna područja koja je držao IS, a među njima je i Kobane koji Kurdi osvajaju 2015.
Moskva priskače u pomoć Assadu
Rusija počinje 30. septembra 2015., kampanju zračnih napada tvrdeći da cilja „terorističke skupine“, među kojima IS. Međutim, pobunjenici i Zapad optužuju Moskvu da cilja prvenstveno umjerene pobunjeničke skupine.
Ruski zračni napadi pomažu Assadovu režimu, koji do tada nije imao većih vojnih uspjeha, da osvaja područja.
Turska intervencija
Turska, koja podržava pobunjenike, pokrenula je 24. 8. 2016., operaciju na granici kako bi protjerala IS, ali također i kurdske milicije.
Osvajanje Alepa
Nakon duge opsade pobunjeničkih četvrti Alepa i razorne ofenzive, sirijski režim uspio je 22. 12. 2016., preuzeti potpun nadzor nad Alepom, drugim po veličini gradom u Siriji. Hiljade pobunjenika i civila evakuirane su na temelju sporazuma šo su ga sklopili Iran, Rusija i Turska.
Prekid vatre stupa na snagu 30. 12., a na temelju rusko-turskog sporazuma u kojem nisu sudjelovale Sjedinjene Države.
IS pod pritiskom
Sirijske demokratske snage (SDF), arapsko-kurdski savez koji ima potporu Washingtona, počeo je u novembru 2016., ofenzivu na Raqu, glavno uporište IS-a u Siriji.
Turska, neprijateljski raspoložena prema Kurdima, protivi se tomu da se zadaća osvajanja Rake povjeri SDF-u.
I sirijski režim objavio je da je osvajanje Raqe njegov prioritet.
