Šišmiši se smatraju glavnim prenosnicima ebole na ljude, ali naučnici smatraju da oni isto tako mogu dati važne informacije za borbu protiv tog smrtonosnog virusa, piše Reuters.
Šišmiši mogu biti nosioci više od stotinu različitih virusa, uključujući ebolu i SARS, a da se sami ne razbole. Iako ih to čini zastrašujućim rezervoarom bolesti, posebice u afričkim šumama, također otvara mogućnost da naučnici otkriju na koji se način štite.
“Kada bi shvatili kako to rade, mogli bi doći do boljih načina liječenja zaraza koje su smrtonosne za ljude i druge sisavce”, rekao je Olivier Restif sa Univerziteta Cambridge u Velikoj Britaniji.
Genetske analize su pokazale da bi sposobnost šišmiša da izbjegnu ebolu mogla biti povezana s drugom njihovom sposobnošću – letenjem.
Letenje zahtjeva da se metabolizam šišmiša jako ubrza, što izaziva stres i moguće oštećenje stanica i stručnjaci misle da su šišmiši možda razvili mehanizam za ograničavanje te štete tako da su dijelovi njihovog imunološkog sistema trajno uključeni.
Opasnost od zaraze ebolom leži u izloženosti zaraženoj krvi prilikom klanja i pripreme životinje za jelo. Meso šišmiša, vjeverica, antilopa, majmuna i dikobraza dugo je imalo počasno mjesto na jelovnicima u zapadnoj i središnjoj Africi, navodi BBC.
