Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene dr. fra Ignacije (Mijo) Gavran rođen je u Varešu 1914., a preminuo je 2009., nakon teške bolesti, u Visokom. Studirao je teologiju u Sarajevu i Breslavi, a filozofiju na Sveučilištu u Breslavi i Ljubljani (1934-1941). U Ljubljani je i diplomirao i postigao doktorat iz filozofije. Pohađao je jednu godinu i Likovnu akademiju u Zagrebu. Predavao je kao docent na Teološkom fakultetu u Sarajevu (1944-1945), a kasnije je (1945-1950) nastavio predavati na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, uglavnom filozofiju i crkvenu umjetnost. Od 1958. do 1967. ponovno je usporedno predavao i na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom i na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Osim svojih struka (filozofije i povijesti umjetnosti), predavao je i druge predmete: hrvatski, njemački, ruski, latinski i engleski (fakultativno). Bio je ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom od 1967. do 1976. i knjižničar Profesorske knjižnice od 1942. do 2006. Obnašao je službu definitora Provincije od 1961. do 1967. Objavio je nekoliko knjiga, među kojima su monografije “Bludna psovka” (1962), “Veliki likovi povijesti umjetnosti” (1969), “Lucerna lucens?” (1978), te priredio izdavanje franjevačkih ljetopisa 18. stoljeća “Ljetopis sutješkog samostana” (1979), “Ljetopis Nikole Lašvanina” (1981) i “Ljetopis kreševskog samostana fra Marijana Bogdanovića” (1984). U izdanju Svjetla riječi izdao je četiri knjige: “Putovi i putokazi” (1988-2003) te knjigu “Suputnici bosanske povijesti” (2007). Također je izdao udžbenike za psihologiju i logiku.
(VisokoIN)
