Sukob interesa u Bosni i Hercegovini i dalje je izolirana zona za nositelje javnih funkcija. Odgovornost se utvrđuje dugim putem i bez konkretnih posljedica. Postojeći zakon nije zadovoljavajući niti djelovanje Komisije za odlučivanje o sukobu interesa. Nakon konstituirajuće sjednice, uslijedilo je otkazivanje zakazanih sjednica. Komisija nije donijela nijednu odluku. A ni u Vijeću ministara se ne nazire dogovor o izmjenama Zakona o sukobu interesa.
Materijali spremni, Komisija bez kvoruma – i tako već mjesecima. U učinku samo jedna sjednica. Plan rada usvojen, ali ne i realiziran. A dok se Komisija pokušava okupiti, dnevni red se puni. Odluku ili potencijalne sankcije čekaju brojni lideri, direktori, parlamentarci. Između ostalih, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, bivši direktor Agencije za lijekove Aleksandar Zolak i direktor Regulatorne agencije za komunikacije Draško Milinović. Iako, istina, sukob interesa se utvrđuje za funkcije na kojima više nisu. Dovoljno to govori o sprečavanju sukoba interesa u državi.
„Vjerujem da kolege koje ne mogu da prisustvuju da su otišli na put. Znači da su razlozi opravdani ili slučaj bolesti“, kaže Mira Pekić, predsjedavajuća Komisije za odlučivanje o sukobu interesa (PDP).
„Niko apsolutno ne može povjerovati da nisu namjerne opstrukcije i da nije namjerno blokiran rad Komisije kako bi se spriječilo utvrđivanje sukoba interesa i izricanje sankcija koje su sada trebale biti na dnevnom redu“, smatra Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH.
Utvrđivanje sukoba interesa u pokrenutim predmetima traje dugo. Sankcije kasne, a kada i ako dođu – nisu adekvatne. Iznos novčane kazne nije proporcionalan nastaloj šteti. A često se ni tako ne može naplatiti jer funkcioner koji je bio u sukobu interesa više nije na istoj poziciji.
„Samo će biti utvrđen sukob interesa i u arhivi će biti zapisano da je taj i taj funkcioner bio u sukobu interesa za vrijeme dok je bio poslanik, ministar ili član Predsjedništva ili direktor neke agencije“, objašnjava Pekić.
Tako funkcioneri ostaju zaštićeni ne samo od konkretne sankcije nego i bez mrlje u dosjeu. Promjene u sistemu prepoznavanja, utvrđivanja i kažnjavanja za sukob interesa su neophodne. I moraju krenuti iz temelja.
„Formiranje nezavisne komisije, ali i mnogo širi spektar funkcionera na koje se zakon odnosi, samih zabranjenih situacija sukoba interesa, proširene nespojivosti i ono što je ključno, a što nam potpuno nedostaje jesu imovinski kartoni i kontrola imovinskih kartona“, poručuje Korajlić.
Sve bi to trebao tretirati i zaustaviti Zakon o sukobu interesa. Izmjene zakona državi su potreba i na evropskom putu obaveza. Jedan od uslova za otvaranje pregovora.
„Dat ću vam primjer zakona o sukobu interesa, nešto što se ne sviđa nijednom političkom subjektu – tu imamo kočničare iz FBiH, konkretno iz redova Trojke. Nadam se da ćemo nakon toga imati još nekoliko zakona koji će biti usvojeni poput Zakona o sudovima, Zakona o sukobu interesa, Zakona o sprečavanju pranja novca. Još nije kasno, do početka decembra imate vremena da usvojite i ove zakone“, poručio je Johann Sattler, šef delegacije EU u BiH, gostujući početkom novembra u programu Federalne televizije.
Zakon je završen, ali nije usaglašen. U odredbama i promjena sastava Komisije. Parlamentarce bi zamijenili nestranačkim i stručnim kadrom.
„Određene odredbe nisu usaglašene i nije postojala podrška u Vijeću ministara da se zakon usvoji konsenzusom. Iz kojih razloga? Svakodnevno usaglašavamo taj tekst da taj zakon bude usklađen s međunarodnim standardima“, kaže Davor Bunoza, ministar pravde BiH.
Kazne bi bile drastično pooštrene. Novčane do 20.000 maraka uz mogućnost razrješenja s funkcije. Dva puta je već bio pred Vijećem ministara, ali – slučajno ili ne – bezuspješno.
federalna.ba
