U Banjaluci postoji ulica dr Vojislava Đede Kecmanovića. Kažu da je bio ugledni ljekar u Bijeljini, ali ne vjerujem da zbog toga ulica na Starčevici nosi njegovo ime.
Dr Vojislav Đedo Kecmanović je najpoznatiji po tome što je bio prvi predsjednik Prezidijuma ZAVNOBIH-a. Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a je održano 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, i tada je odlučeno da Bosna i Hercegovina bude “slobodna i zbratimljena u kojoj će biti osigurano pravo ravnopravnosti i jednakosti svih Srba i Muslimana i Hrvata.[1]”.
Status Bosne i Hercegovine kao federalne državne jedinice potvrđen je nekoliko dana kasnije odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a, 29. novembra 1943. godine u Jajcu.
Eto po čemu je značajan Vojislav Đedo Kecmanović.
Zamislite sada učenika osnovne škole koje živi u Ulici Vojislava Đede Kecmanovića, koji vjeruje obrazovanju u Republici Srpskoj i želi da iz istorije sazna zašto njegova ulica nosi ime tog čovjeka.
Drugi svetski rat se izučava u 9. razredu osnovne škole.
U lekciji Rat u Jugoslaviji od 1943. do 1945. godine, možete pročitati nešto o bitkama na Neretvi i Sutjesci. Onda imate informaciju o kapitualaciji Italije u septembru 1943. godine. Bosna i Hercegovina se spominje još zbog Desanta na Drvar, a onda se govori o međunarodnom priznanju Titove Jugoslavije.
Potom se govori o prodoru partizana u Srbiju, zauzimanju Beograda, Crvenoj armiji, Sremskom frontu i kapitulaciji Njemačke.
Od važnih političkih događaju u tom periodu se spominje Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu i Svetosavski kongres četnika u selu Ba.
O ZAVNOBIH-u ni slovca.
Sada se vi pitate kako je moguće da je piscima Istorije u Republici Srpskoj važniji sastanak četnika u selu Ba od događaja koji je bio presudan za Bosnu i Hercegovinu i njen identitet?
Odgovor je vrlo jednostavan.
Republika Srpska obračunala se sa ZAVNOBIH-om prije skoro dvadeset godina.
Evo kako o tome govori RTRS.
Kada je počeo rat valjalo se obračunati sa mrskim socijalizmom i redefinisati „komunjarsku“ istoriju. Narodna skupština Republike Srpske[1] 22. jula 1993. godine proglasila je u Mrkonjić Gradu nevažećim za srpski narod sve odluke ZAVNOBiH-a sa zasjedanja održanog 25. novembra 1943. godine u tom mjestu.
Obrazloženje je više nego banalno: „Narodna skupština Republike Srpske bila je rukovođena činjenicom da je to bilo komunističko okupljanje sa delegatima koji nisu imali širi društveni legalitet, te da su muslimani i Hrvati, secesijom od Јugoslavije, praktično poništili svrhu ZAVNOBiH-a.“
I sad imamo potpuni haos u glavi mladog Srbina iz Republike Srpske, gdje se Republika Srpska odriče ZAVNOBIH-a, dok odaje priznanje njegovom prvom predsjedniku.
Ipak, ostaje nada da mladi neće učiti ovu lekciju – bolje i to nego učiti pogrešno.
P.S.
Naravno to nije sve, u udžbeniku „Društvo“ za 5. razred osnovne škole na strani 96. postoji lekcija pod nazivom Kraljevina Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu i u poglavlju „Pokreti otpora nakon okupacije“ piše:
„Radi odbrane svojih porodičnih ognjišta i sopstvenih života, s vremenom je narod formirao pokrete otpora. Četnički pokret, na čijem je čelu bio Dragoljub- Draža Mihailović, zalagao se za borbu protiv okupatora i opstanak kraljevine sa dinastijom Karađorđevića na čelu. Pored toga, smatrali su da treba sačekati povoljniji momenat za ustanak, jer su okupatori bili suviše jaki“. I ne samo da piše, nego su četnici stavljeni ispred partizana. U Planu i programu za „Društvo“ 5. razred piše da poslije ove lekcije treba da učenik može da objasni „sličnosti i razlike u djelovanju partizanskog i četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu“.
P.P.S.
Jelena Trivić je baš voljela Društvo
[1] Čaušević, Dž. (2005). Pravno-politički razvitak Bosne i Hercegovine – dokumenti sa komentarima. Magistrat. Sarajevo.
[2] https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=393961
