Do daljnjeg je odgođena deportacija najmanje 24 osobe koje su trebale iz Sirije da stignu u Bosnu i Hercegovinu. Nije poznat razlog, kao ni tačan broj muškaraca, žena i djece, koje naša zemlja treba prihvatiti kao svoje državljane, uz pretpostavku da to uopšte i jesu.
Da li Bosna i Hercegovina ima institucionalne mehanizme da prihvati svoje državljane? Je li naša država spremna da ovaj problem dugoročno rješava, po istom obrascu? To su pitanja na koja do sada nema pravog odgovora.
Predsjedništvo na jednoj, Ministarstvo sigurnosti na drugoj, a entitetske sigurnosne institucije na trećoj strani – problem, sada već odgođenog prihvata lica za koja se pretpostavlja da su državljani Bosne i Hercegovine, još jednom je pokazao da ne postoji jasna koordinacija, ali ni jedinstvena strategija suočavanja sa problemom za koji se dugo zna.
Tek nakon sastanka Udarne grupe za borbu protiv terorizma, koja je zasjedala prije tri dana, nadležne institucije dobile su dio neophodnih informacija.
Kada budu deportovani, muškarci za kojima je raspisana potjernica, odmah će biti predati u nadležnost Tužilaštva, jer im je već određen pritvor. Žene i djeca će najvjerovatnije privremeno biti smješteni u Imigracioni centar Delijaš.
Još nije poznato da li će se utvrđivati eventualna krivična odgovornost žena, u skladu sa evropskom praksom, na osnovu koje im može biti suđeno čak i ako su obavljale bilo kakve logističke poslove. U radu sa djecom učestvovaće centri za socijalni rad. U nekim zemljama su žene vraćene u porodice iz kojih su otišle u Siriju, ali su u nekoj vrsti kućnog pritvora. Za djecu, pogotovo za onu bez roditeljskog staranja, postoji više opcija.
“Primjer Turske. Oni su recimo odlučili da tu djecu prihvate članovi njihovih porodica koji žive u Turskoj, recimo, oni su odabrali taj model. Recimo, neke druge države su odabrale model da djecu do sedam godina i da se država, odnosno njihov socijalni sistem pobrine za njih. Neke druge države su pojedinačno rješavale slučajeve”, kazao je Safet Mušić, stručnjak za sigurnost.
Otkako se saznalo da najmanje 15 žena i djece uskoro dolazi u BiH, angažovani su stručnjaci koji će razraditi modele postupanja. Upućeni kažu da čitav proces, uzevši u obzir kasnu reakciju, neće proći bez problema, od kojih je proces deradikalizacije možda i najveći izazov.
“Sugerisao bih svim ovim agencijama koje se bave tim pitanjem, a mislim da će biti u velikim izazovima, pogotovo da osobe koje su označene kao osobe sklone izvršenju terorističkih djela, kako i na koji način da ta lica iskontrolišu u budućnosti”, ističe Zlatko Miletić, nekadašnji direktor FUP-a.
U Bosni i Hercegovini izrečeno je kazni u trajanju od 150 godina za učešće u krivičnim djelima povezanim sa terorizmom. Za aktivnosti na stranim ratištima, najveću kaznu – 7 godina zatvora, dobio je Husein Bilal Bosnić. Njegov štićenik, Ibro Ćufurović, koji se, poslije kraha tzv. ISIL-a jedini vratio u BiH, nedavno je priznao Sudu BiH da je ratovao u Siriji.
