Marina Radoš, mlada spisateljica iz Mostara, napisala je status o ljubavi i očekivanjima koji je dirnuo čitav region.
“Šta ako su vas slagali da se od ljubavi ne živi? Meni je mater jednom rekla da se od ljubavi živi, a od para preživljava. Ja njoj vjerujem. Zato što nigdje toliko ljubavi nisam vidjela kao u stanovima od 30 kvadrata i bolesničkim posteljama.
Šta ako su vas slagali da prestane vremenom, da ćeš joj se “smijati jednog dana i zaboraviti je? Nijedna naša mlada ruka ne drži čvrsto onu drugu kao što se drže dvije staračke. Šta ako su vas slagali da bi trebalo da nađete sebi ravnog? Meni nisu uspjeli slagati tako nešto, jer nikad nisam vidjela toliko prkosa i borbe, kao u ljubavima koje su komšije i strine osuđivali sa prozora.
Kao da su one mjerilo vaših života. Što ako su vas slagali da ljubav mora nositi vašu naciju i vjeru? U novinama i pričama su propali, a ja sam na svoje oči viđala one najveće ljubavi, najljepšu djecu, najviše odricanja i žrtve baš kod takvih. I da, oni su sretni. Daleko od svih koji su ih se zbog njihove ljubavi odrekli. I onih kojima je njihova mješana ljubav propala, baš kako bi propala i da nije bila mješana.
Što ako su vas slagali da morate do 25-te? Do 35-te? Do 40-te, jer je krajnje vrijeme? Mene nisu uspjeli, jer niko mi nije tako stvarno i realno pričao o ljubavi kao ona koja je svoju pronašla sa 50. I sada mu trči u zagrljaj kao djevojčica od 15 godina. Šta ako vam sve vrijeme lažu? Šta ako vas sve vrijeme pokušavaju da uvjere da je ljubav ono što su oni nekad imali, i sad više nemaju jer prestane ‘kada sirotinja uđe na vrata’, ‘kada dođu djeca’, ‘kad treba vratiti kredit’, ‘kada ga izobliči bolest’, ‘kad više ne može da spava s tobom tri puta dnevno’.
Nemojte vjerovati ni meni. Vjerujte samo sebi. Držite svoju ljubav čvrsto; rukama, nogama, noktima. Jer ona neće prestati, nego će ojačati, baš kad dođu djeca. Baš kad sirotinja uđe na vrata. Baš kad bude trebalo vratiti kredit. Baš kada on bude bolestan. Baš kada ne bude mogao spavati s tobom tri puta dnevno.
I možda niste svi napravljeni u ljubavi, ali pravite novu djecu u ljubavi. Ili ih nemojte praviti. Nekim ljubavima ona nisu ni potrebna. Samo nemojte dozvoliti da vam lažu. Drugi nam se miješaju u plate, školovanje, posao, zdravlje, oblačenje, prehranu, utiču na polovinu našeg života jer je svijet takav. Ali svoju ljubav nikome ne dajte. Jer je to najviše što ćete postići u životu.
Je*eš ti platu od deset hiljada ako ćeš na kraju dana ući u prazan stan s kesama najnovije odjeće koju nema ko da skine. I sve pare ovog svijeta, ako ih nemaš s kime podijeliti. Jer, od ljubavi se živi. Od para se preživljava, i s parama se iživljava.”
