Dok predstavnici svih političkih stranaka u BiH poručuju da su mladi u ovoj zemlji prioritet, rješavanje stambenog pitanja za mnoge mlade ljude ostaje nemoguća misija.
Kvadrat stana u Sarajevu košta i preko pet hiljada maraka. Tako se u Općini Centar stanovi od 58 kvadrata prodaju za 300 hiljada maraka. Stan na Otoci od 67 kvadrata košta 410 hiljada KM, a stan u naselju Alipašino polje od 64 kvadrata prodaje se za 249 hiljada. Na Stupu se stan od 45 kvadrata prodaje za 202 hiljade KM. Mladi kada vide ovakve oglase za prodaju odustanu od pokušaja rješavanja stambenog pitanja.
Haris Kadić, agent za nekretnine:
“U centru Sarajeva novim zgradama za jednu sobu platite 100 hiljada KM. Za stan sa jednom spavaćom morate izdvojiti 200 hiljada KM, a to je već ozbiljan kredit i ozbiljan period otplate”.
Mirjana Čeko, sociologinja:
“Cijene kvadrata odavno su se odvojile od realnosti i prosječne plate. Većina mladih radi privremeno, a to za banke znači da nisu kreditno sposobni. Oni koji uspiju da ”upadnu” u kreditni aranžman završe u dugovima koje im decenijama određuju život. Tu dolazimo do onoga da umjesto stan da bude prostor slobode postaje bukvalno simbol dugoročnog ropstva”.
Pa tako da bi kupili stan od 170 hiljada KM, prema kreditnom kalkulatoru, potrebno je 20 godina plaćati mjesečnu ratu od 1011 KM. Nekretnine najčešće kupuju bračni parovi gdje oboje radi kako bi jednu skoro cijelu platu izdvojili za ratu kredita. Zbog toga što samo 15% mladih ima posao na neodređeno vrijeme, mali je i procenat onih koji su uspjeli kupiti stan.
Alma Fejzić, projektna menadžerica Udruženja CROA:
“Definitivno to mlade frustrira, nemogućnost podizanja stambenog ili bilo kakvog kredita. Jako malo broj ljudi je to uspio, od osoba koje poznajem 1% onih je koji su uspjeli da samostalno žive i da se samostalno uzdržava”.
Sve to iz novinarskog ugla prati Azra Delmanović. Kaže da se zbog svih ovih okolnosti mnogi odlučuju i na odlazak iz države. Subvencije u Tuzlanskom kantonu nisu dostatne, a mladi u ovom kantonu mogu dobiti do tri hiljade maraka za subvencioniranje kamate.
Azra Delmanović, urednica portala Tuzlanski.ba:
“Smatram da bi dugoročno rješenje moralo uključivati sistemsko ulaganje u izgradnji pristupačnih stanova za mlade, potom poreske olakšice za stanodavce koji izdaju stanove po kontrolisanim cijenima. Ono što je najvažnije je povećanje zaposlenosti i plata jer bez većih plata i primanja nijedna subvencija nije dovoljna”.
U Kantonu Sarajevo mladi nisu dobili ostatak subvencije do 10 hiljada maraka, a dobili su po 5.200 KM. Pozitivna naznaka je odluka Vlade Federacije o izdvajanju 20 miliona KM za povoljnu kreditnu stambenu liniju namijenjenu mladima. U Republici Srpskoj mladi na raspolaganju imaju podršku Investicione razvojne banke uz kamatnu stopu od 2,6. No, potrebne su mnogo veće sistemske mjere koje bi rezultirale povećanjem broja mladih koji ispunjavaju glavne kriterije za kreditni aranžman. Uz trenutni rast cijena za kupovina stana potrebna je nadprosječna plata, ugovor na neodređeno, a potom slijedi i višedecenijsko kreditno opterećenje. Zbog svih okolnosti ne iznenađuje podatak da se samo 6,6% mladih u BiH osamostalilo.
