Sve je teže preživjeti s prosječnom plaćom tek nešto većom od 800 KM, koliki je prosjek u BiH, s realnim izgledom da postane i manji. U tom prosjeku ima onih koji na ruke mjesečno prime i po nekoliko hiljada KM, doduše tek nekoliko, dok je na drugoj strani vojska onih koji mjesečno prime tek 45 posto od prosjeka, koliko po zakonu iznosi minimalna plaća radnika. Tu je i četvrtina onih koji rade na crno, piše Vecernji.ba.
Život na minimalcu
Pretpostavlja se da minimalac prima skoro svaki treći radnik u BiH. Minimalna plaća bi po definiciji radniku trebala osigurati odgovarajući životni standard, odgovarajuću socijalnu sigurnost te naknadu za njegov rad. To je samo po definiciji, dok s najnižom neto plaćom, koja iznosi 378 KM, teško je osigurati obitelji i one najosnovnije potrebe.
Ima i poslodavaca koji radnicima isplaćuju plaću koja je i manja od najmanje propisane. Ako se analizira struktura zaposlenih kojima se isplaćuje najniža plaća, dolazi se do podatka da neki radnici po stupnju svog obrazovanja nikako ne bi trebali primati minimalac. Procjenjuje se da od ukupno nešto više od 430 hiljada zaposlenih u Federaciji BiH, oko stotinjak hiljada njih prima minimalac, neki radnici čak i manje.
Još gora situacija je u Republici Srpskoj gdje od nešto manje od 300 hiljada zaposlenih, poslodavci za više od sto hiljada ili za 35 posto radnika isplaćuju najnižu plaću od 370 KM. Oni uplaćuju i najniži mjesečni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje od 113,5 KM, podaci su Fonda MIO za 2013. godinu. Teško je stanje u sektoru privatnih poduzeća gdje je zaposleno stotinjak hiljada radnika s prosjekom od 601 KM, a za 60 posto radnika isplaćuje se najniža plaća i time najniži iznos doprinosa.
U sektoru samostalnih djelatnosti, za 80% radnika isplaćuje se najniža plaća i minimalan doprinos za MIO, što kod osiguranika unaprijed opredjeljuje i mali iznos buduće penzije.
Preživjeti s 13 KM dnevno
Najniža neto satnica u FBiH je 2,15 KM. I ti radnici, a najčešće i cijela obitelj, moraju preživjeti s 13 KM dnevno. Plaćanje komunalnih računa moraju smjestiti u drugi plan. I oni svakodnevno odlaze na posao, rade osam ili možda čak i 12 sati, vraćaju se kući, a onda slijede muke – pronaći kako preživjeti od minimalca. Građani postaju siromašni, gladni, zaduženi, korumpirani, bolesni, depresivni, kockari koji puše, piju, provode vrijeme u kladionicama a mnogi žele pobjeći iz BiH.
(VisokoIN)
