Prema intervjuima koje su obavili novinari Guardiana s oslobođenim zatvorenicima, nasilje, ekstremna glad, ponižavanje i drugo zlostavljanje normalizovano je u cijelom izraelskom zatvorskom sistemu, pri čemu je maltretiranje sada toliko sistemsko da grupa za ljudska prava B'Tselem kaže da se to treba smatrati politikom “institucionaliziranog zlostavljanja”.
Bivši zatvorenici opisali su zlostavljanje u rasponu od teških premlaćivanja i seksualnog nasilja do izgladnjivanja, odbijanja medicinske njege i uskraćivanja osnovnih potreba, uključujući vodu, dnevnu svjetlost, struju i sanitarije kao što su sapun i higijenski ulošci za žene.
U višemjesečnoj istrazi, B’Tselem je intervjuirao 55 bivših zatvorenika smještenih u 16 izraelskih zatvora i pritvorskih centara koje vode Izraelske odbrambene snage (IDF). Ova vrlo cijenjena grupa sa sjedištem u Jerusalimu zaključila je da bi izraelske zatvore sada trebalo označiti kao “logore za mučenje”.
“Kada smo započeli projekat mislili smo da ćemo tu i tamo pronaći sporadične dokaze i ekstremne slučajeve, ali slika koja se pokoazala je potpuno drugačija”, rekao je Yuli Novak, izvršni direktor organizacije.
“Bili smo šokirani obimom onoga što smo čuli. Neprijatno je kao izraelsko-palestinska organizacija reći da Izrael vodi logore za mučenje. Ali shvatili smo da je to ono što vidimo”, dodao je.
Najmanje 60 ljudi umrlo u izraelskim zatvorima od početka rata
Guardian navodi da je izraelska zatvorska služba (IPS) saopštila da radi u skladu sa zakonom i pod nadzorom državnog kontrolora.
“Nismo upoznati sa tvrdnjama koje ste opisali i koliko znamo, takvi događaji se nisu dogodili pod odgovornošću IPS-a“, navodi se u saopštenju.
IPS je takođe tvrdio da je Vrhovni sud odbacio nekoliko peticija u vezi sa zatvorskim uslovima koje su podnijele organizacije za ljudska prava.
IDF je saopštio da “odbacuje optužbe o sistematskom zlostavljanju zatočenika u pritvorskim objektima” i da djeluje “u skladu sa izraelskim zakonom i međunarodnim pravom“. U saopštenju se ističe da su navodi o zlostavljanju detaljno ispitani i da su se uslovi za zatvorenike značajno poboljšali tokom rata.
Ipak, bilo je više izvještaja o proizvoljnom, okrutnom i ponižavajućem postupanju prema palestinskim zatočenicima od napada Hamasa 7. Oktobra. Postoji malo informacija koje daju uvid u stanje u zatvorima vanjskom svijetu, budući da je Izrael uskratio pristup advokatima, članovima porodice i inspektorima Crvenog križa.
Krajem jula, više članova parlamenta upali su u dvije vojne baze, uz podršku krajnje desničarske mase, kako bi protestirali protiv hapšenja devet muškaraca zbog nasilnog seksualnog zlostavljanja u pritvorskom centru Sde Teiman. Poslanica Tally Gotliv rekla je okupljenima da izraelski vojnici zaslužuju potpuni imunitet, bez obzira na njihove postupke.
Pretpostavljalo se da je situacija u Sde Teimanu, bivšoj kasarni koja je postala centar za ljude zarobljene u Gazi, užasan i privremeni izuzetak koji je posljedica rata u Gazi.
Međutim, svjedočenja pritvorenika i izvještaj B’Tselema sugeriraju da je to samo jedna posebno nasilna komponenta sistematskog zlostavljanja. Guardian navodi da se može zaključiti da je pod vodstvom krajnje desničarskog ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira zlostavljanje postalo sastavni dio izraelskog pritvorskog sistema.
Najmanje 60 ljudi umrlo je u izraelskom pritvoru od izbijanja rata u Gazi, u poređenju sa jednom ili dva smrtna slučaja godinu dana ranije.
Zatvor kao “ključni element izraelske okupacije”
Guardian je obavio odvojene intervjue sa osam pritvorenika, od kojih je većina uhapšena bez optužbe i puštena bez suđenja. Oni su detaljno objasnili obrasce zlostavljanja koji odgovaraju onima koje je dokumentirala organizacija B’Tselem.
Terenski istraživači u Izraelu i okupiranom istočnom Jerusalemu, Zapadnoj obali i Gazi prikupili su desetine svjedočanstava, medicinskih izvještaja, obdukcija i drugih dokaza.
Pronašli su dosljedna i široko rasprostranjena svjedočenja o teškom, proizvoljnom nasilju, seksualnom napadu, ponižavanju i degradaciji, gladovanju, namjerno stvorenim nehigijenskim uslovima, prenaseljenosti, uskraćivanju medicinskog tretmana, zabranama molitve i uskraćivanju pravnog savjeta i posjeta porodice.
Nekoliko svjedoka s kojima je Guardian razgovarao govorili su o detaljima tri ubistva. Radi se o slučajevima Thaera Abu Asaba i Abdula Rahmana al-Maarija, koje su stražari navodno pretukli na smrt, i Mohammada al-Sabbara, koji je preminuo od uslijed zdravstvenih problema. Naime, zatvorenici u njegovoj ćeliji su rekli da nakon 7. oktobra nije dobio lijekove niti posebnu dijetu koja mu je bila potrebna.
Pored direktnog nasilja i ograničenja kretanja, Palestinci već dugo navode da je zatvor ključni element izraelske 57-godišnje okupacije: različite procjene govore da je do 40% palestinskih muškaraca uhapšeno barem jednom u njihovim životima.
Prije 7. oktobra, 5.200 Palestinaca je držano u izraelskim zatvorima, uključujući 1.200 u administrativnom pritvoru, što omogućava neograničen pritvor bez optužbe ili suđenja. Intenzivni talasi hapšenja nakon napada Hamasa doveli su do toga da je broj zatvorenika porastao na 9.623 početkom jula.
Među njima, 1.402 zatvorenika iz Gaze su klasifikovani su kao “ilegalni borci” prema zakonu o vanrednim situacijama, koji također dozvoljava pritvor bez optužbe ili suđenja. IDF kaže da je ta mjera u skladu s međunarodnim pravom.
Firas Hassan, 50-godišnji radnik ministarstva za mlade iz Betlehema, uhapšen je po nalogu za administrativni pritvor 2022. On je rekao za Guardian da su tada uslovi bili prihvatljivi. Naime, bilo je toplih tuševa, pristojne hrane, vremena napolju u dvorištu i oko šest zatvorenika je bilo u ćeliji i svi su imali vlastiti ležaj.
Početkom 2023. godine Ben-Gvir je imenovan za ministra zaduženog za zatvore. Odmah je počeo da ukida ono što je nazvao “povlasticama” za palestinske zatvorenike, poput svježeg hljeba, te je ograničeno vrijeme tuširanja na četiri minute.
Ali te promjene nisu ništa u poređenju sa onim što se dogodilo nakon 7. oktobra, rekao je Hassan.
“Prije je postojalo neko poštovanje. Ali nakon 7. oktobra bio sam siguran da ću tamo umrijeti. Izgubio sam svaku nadu”, naveo je.
Hassan je rekao da je bilo do 20 ljudi u istoj ćeliji koja je predviđena za sedam osoba, te da su ih čuvari tukli, a ponekad i nekoliko puta dnevno. Rekao je da mu je jedan čovjek u ćeliji kroz suze ispričao nakon posebno brutalnog incidenta u novembru da su ga stražari silovali pendrekom.
Uslovi u ćelijama su brzo postali krajnje nehigijenski zbog nedostatka vode, perionica ili čiste odjeće. Hrana za cijelu čeliju sastojala se od komada mesa, komada sira, pola paradajza i pola krastavca ujutro i oko pet kašika nekuhane riže po osobi za večeru. Bila je jedna flaša vode od dvije litre koju su dijelili svi u ćeliji.
“Čuvari su mi rekli ‘dajemo vam dovoljno da preživite, ali da je do nas pustili bi vas da gladujete’”, ispričao je on.
Nakon što je u aprilu oslobođen bez optužbe, Hassan je izgubio 22 kg.
Ispričao je također da je čuo vriske 38-godišnjeg Thaera Abu Asaba, koji je navodno na smrt pretučen u susjednoj ćeliji nakon što je odbio da sagne glavu pred stražarima.
Drugi svjedok, Mousa Aasi, 58, iz provincije Ramallah, rekao je za Guardian da je Asab nakon premlaćivanja odvučen u dvorište pred očima svih zatvorenika.
“Rekli su da je kasnije umro u bolnici, ali ja mislim da je već bio mrtav”, rekao je on.
