Uvriježeno je mišljenje da su u Njemačkoj plate visoke, piše DW, koji se u današnjem prilogu pozabavio računicom koliko su te plate zaista visoke kada se odbiju svi porezi.
“Statistike pokazuju da je prosječna mjesečna bruto plata u Njemačkoj 2018. iznosila oko 2.950 eura. Prosječna neto plata, dakle ono što je isplaćeno zaposlenima, bila je, međutim, znatno niža. Tačnije, 33 odsto niža – i iznosila je 1.945 eura”, navodi DW.
Iza tih gotovo hiljadu eura razlike između bruto i neto iznosa, kakao se dodaje, stoje davanja državi u vidu poreza i doprinosa za razna osiguranja.
Visina poreza koji se mjesečno odbija od plate, pritom, zavisi od poreske klase zaposlenog (ima ih šest), odnosno od toga da li on živi u bračnoj zajednici, da li je samohrani roditelj, da li njegov/njen bračni partner radi, da li jedan bračni partner zarađuje znatno više, da li radi više poslova itd.
DW je ilustrovao razliku između bruto i neto plate na primjerima dva slučaja: za bračni par sa dvoje djece gdje jedan bračni partner zarađuje više od drugog i ima prosječnu njemačku platu od 2.948 eura mjesečno i za samca bez djece koji ima istu toliku platu.
Ocu ili majci dvoje djece će, nakon što mu se odbije 167 eura poreza, 215 eura (7,65 odsto) doprinosa za zdravstveno osiguranje, 274 eura (9,2 odsto) za penziono osiguranje, 36 eura (1,25%) za osiguranje u slučaju nezaposlenosti i 45 eura (1,525%) za osiguranje za njegu u starosti – na račun leći 2.209 eura.
Osobi koja živi bez bračnog partnera i nema djece, na računu na koji joj se uplaćuje mjesečna plata u bruto iznosu od 2.948 eura naći će se samo 1.944 eura, jer je porez koji mora da plati mnogo veći, navodi se u tekstu.
Osim toga, ona mora da plati i 22 eura poreza solidarnosti od kojeg su otac ili majka dvoje djece iz prethodnog primjera oslobođeni. Ako je pritom i član/ica katoličke ili protestantske zajednice, onda će joj na račun biti uplaćeno još četrdesetak eura manje (crkveni porez).
Prosječna plata je, međutim, apstraktan statistički podatak koji ne govori mnogo o tome koliko su dobro ili loše plaćeni zaposleni na određenim zanimanjima. Razlika između onih koji su na vrhu liste primanja i onih koji su na njenom dnu je ogromna. Doktori koji imaju titulu primarijusa zarađuju tako u prosjeku više od 120.000 eura godišnje, dakle, više od 10.000 eura bruto mjesečno, nešto manje menadžeri u trgovačkom i finansijskom sektoru, a tridesetak hiljada evra godišnje manje ljekari specijalisti.
Oni na začelju liste žale se da jedva spajaju kraj s krajem. Na neslavnom posljednjem mjestu je pomoćno osoblje u kuhinjama koje zarađuje u prosjeku manje od 2.000 eura bruto mjesečno, dok konobari i frizeri/frizerke zarađuju samo nekoliko desetina evra više.
Među najlošije plaćenim zanimanjima su i agenti u kol-centrima, kuhari, pomoćno osoblje u stomatološkim ordinacijama, njegovatelji i vozači kamiona. Znatno nižu od prosječne njemačke plate imaju i medicinske sestre s malo radnog iskustva (u javnim zdravstvenim ustanovama), kao i vaspitači/ce u vrtićima.
Njemačka je jedna od zemalja Evropske unije sa zakonski propisanom minimalnom platom po satu.
Ona trenutno iznosi 9,19 eura. Najvišu zakonski propisanu minimalnu satnicu ima Luksemburg (11,97 eura), a višu od Njemačke još četiri članice EU: Belgija, Irska, Holandija i Francuska. Najnižu minimalnu platu po satu imaju Bugarska (1,72 eura), Letonija (2,54 eura), Rumunija (2,68 eura), Mađarska (2,69 eura) i Hrvatska (2,92 eura). I tu se, naravno, radi o bruto iznosima.
Dakle, da li su plate u Njemačkoj visoke? Znatno su više i od evropskog prosjeka, ali niže nego u Švicarskoj, Luksemburgu i Danskoj. To pokazuju statistike i brojke, navodi se u tekstu.
DW konstatuje na kraju da kada se govori o visini plate, uvijek treba sagledati i širi kontekst: koliki su troškovi života, prije svega hrane i stanovanja, napominjući u tom kontekstu da je 2017. jedno njemačko domaćinstvo u prosjeku trošilo 2.517 eura, od čega 897 eura samo na stan i režije.
