Nekolicina umjetnika iz Zeničko-dobojskog kantona, slikara, književnika, glumaca, posjetila je ovo mjesto i dala podršku. Neki od njih su poklonili umjetničke slike i neke druge predmete od čije prodaje će novac ići za rad terapijske zajednice.
– Još nisu otvorene oči ljudima kada je u pitanju terapijska zajednica i šta ona donosi. Ali, isto tako i po pitanju ovisnosti. Malo ko zna da ovakvo mjesto postoji u našem kantonu, u našoj državi gdje bi se registrovani i neregistrovani ovisnici o drogama mogli uputiti da prođu tretman i nastave dalje sa životom, neovisni ni o kome. Da nauče ono što im je potrebno za povratak u normalan život. A ko im to može pomoći bolje od nas koji smo sami prošli kroz pakao droga, a kasnije postali korisni članovi društva, kazuje nam Almir Mehanović, predsjednik UG Put života – Put feniksa.
Džaba ugovori
Zahvaljujući upravo tim ljudima koji su se izvukli iz pakla droga i žele pomoći drugima da se spase, njihovom angažmanu, ali i dobrim dijelom uloženim vlastitim sredstvima, obnovljen je rad terapijske zajednice na mjestu gdje je nekada bila TZ PROI. Naime, u Zeničko-dobojskom kantonu osim ove ne postoji nijedna druga terapijska zajednica, a u našoj zemlji je jedna od rijetkih koja nije “vjerska”. Za terapijsku zajednicu, kako tvrdi, potrebno je manje novca na godišnjem nivou nego što za to vrijeme štete napravi samo jedan ovisnik o teškim drogama vani. Iako se to zna, pomoć države je slaba… Istina, realizovano je ponešto, ali ponajviše, kako objašnjava, zato što su bili dosadni i uporni u svojim namjerama, pa su im nešto dali “da nas skinu s vrata”.
– Očigledno nekima nije u interesu da se šta mijenja. Kome, ne znam imenom ili prezimenom, ali ima ih. Za svakog ovisnika koji je napolju izdvojilo bi se manje sredstava da bude u terapijskoj zajednici, da postane koristan član društva, nego što štete napravi napolju, objasnio je Mehanović.
Kapacitet terapijske zajednice u Trnovcima je do 30 osoba sa mogućnošću proširenja. Ona se nalazi na dva porodična imanja. Jedno je od Joze i Kate Pavlović, koji su svoj dio imanja dali na raspolaganje bez ikakve finansijske nadoknade, dok je drugi dio imanja iznajmljen na korištenje sa dvije kuće i pomoćnim objektom od ljudi koji trenutno žive u Njemačkoj. Ipak, zbog činjenice da ustanove ne šalju ovisnike nakon detoksa, trenutno je u Trnovcima samo jedan ovisnik koji već radi na principu “Čovjek” već sedam mjeseci. Taj je princip, iako jedino ovdje prisutan u BiH, poznat diljem svijeta i daje najbolje rezultate, a potiče iz SAD-a.
Kod rješavanja problema jednog ovisnika, veli Mehanović, ima par stepenica koje treba da se ispune da bi dobili korisnog člana društva. To su: savjetovalište, metadonska terapija, odjeljenje za detoks, komuna ili terapijska zajednica i koristan član društva. On je prije deset godina riješio problema sa drogama, upravo zahvaljujući komuni u Trnovcima i momentu kada je prelomio sa sobom šta želi.
– Džaba što imamo ugovor sa Kantonom da ljudi koji budu prošli Odjeljenje za detoks preko JZU za borbu protiv bolesti ovisnosti ZDK-a budu poslani u našu terapijsku zajednicu, a da će troškove za njih snositi Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK-a, kada nam do sada nisu poslali nikoga. Iz kojih razloga ne znam. Imali smo jednokratnu pomoć od Općine Zenica, od Cementare Kakanj, ali općinske vlasti iz Kaknja, i pored obećanja, nisu učinile ništa, istakao je Mehanović.
Prema njegovim riječima, metadon je “dobra stvar samo za metadonski detoks, za detoksikaciju jednog ovisnika koja traje 30 dana i poslije toga se upućuje u terapijsku zajednicu”. Sve ostalo je, tvrdi, mazanje očiju, odnosno “dugotrajno drogiranje ljudi i njihovo legalno ubijanje ovom terapijom jer metadon je vještački heroin, tj. nešto što zamjenjuje heroin”.
– Taj metadon se toliko daje, a javnosti se s druge strane zamažu oči tim da ovisnici imaju svako jutro metadonsku terapiju obezbijeđenu, da su sa tim smanjili stopu kriminala, smanjili sve te belaje, ali legalno na taj način ubijamo tog čovjeka koji koristi ovu terapiju. Kod nas u terapijskoj zajednici stavljamo na prvo mjesto tog čovjeka, pa onda sve ostalo. Nama je cilj da taj čovjek ne bude više ovisan ni o čemu, pojasnio je Mehanović.
Ljudi u TZ-u su odlučili zasukati rukave i krenuti u borbu za obezbjeđivanje hrane, ali i novca za kirije i rad. Tako su uzorali dvije bašte. U jednoj su sve dostupne vrste povrća, a u drugoj jagode i grah. Pomogle su im komšije iz sela.
Almir Mehanović je pozvao ljude iz vlasti, iz institucija zdravstva i sve druge koji mogu pomoći da dođu u Trnovce, obiđu ih i uvjere se u način rada ove terapijske zajednice.
Drogirao sam se 15 godina…
– U terapijskoj zajednici sam već sedam mjeseci. Da sam znao bogdo, došao bih ranije. Živio sam na ulici. Ovdje sam našao upravo ono što sam tražio, da izmijenim sve te neke loše stavove koji su me i doveli do drogiranja, do iskrivljene slike koju sam imao u svom životu. Sve te pogrešne stvari koje su me vodile i da se suočim sam sa sobom i da poradim na svom karakteru, na svojim stavovima, da budem bolji kao osoba. Lako se skinuti s droga, teško je biti dobar čovjek, tvrdi Sarajlija koji se nalazi na odvikavanju u TZ-u u Trnovcima.
Drogirati se počeo, kazuje nam, iz neke apatije. Jednostavno, nije bilo vizije budućnosti, posla… Ljudi, veli, krenu pogrešnim putem, nađu sebe u nečemu u čemu ne bi trebali, u potpuno pogrešnim stvarima. Krenu sa nekim lakim drogama i završe na heroinu.
Pomoć umjetnika
Rašida Muhić, direktorica Doma kulture u Maglaju, diplomirani je socijalni radnik, master-menadžer, poetesa, sve u jednom, pokazala je da ima dušu i da osjeti prave stvari kad im je vrijeme. Maglaj je doživio veliku prirodnu nesreću sredinom maja prošle godine. Svi oni koji su to doživjeli, veli, u svojoj svijesti su se potpuno promijenili.
– Morali smo se borit za opstanak u životu. Takve situacije probude u čovjeku neku humanost. Jesmo mi svi ionako humanisti, ali mislim da je posebno to u Maglaju, gradu heroju. Nekako sam i svojom strukom vezana za ovu oblast jer sam socijalni radnik. Ali, ono što je bitno je da shvatimo vrijednost i veličinu borbe koju vode ljudi u terapijskoj zajednici u Trnovcima, posebno njen osnivač Almir Mehanović. On je momak kojem se treba nakloniti, koji je skupio hrabrosti da pokaže da je dobio novu šansu i tu šansu želi da podijeli sa svima onima kojima je ta pomoć potrebna, priča Rašida Muhić.
Kazuje kako želi da ova terapijska zajednica radi kapacitetom koji ima. Jer, lokalna zajednica se svakako brine o ovisnicima, a “ako već postoji terapijska zajednica, treba da završe put liječenja od ovisnosti”. Metadoni su, po njenim riječima, legalna droga i neophodni su u fazi da se organizam pripremi za terapijsku zajednicu.
Jasmina Bajramović, ART menadžer, organizator je međunarodnih likovnih kolonija. Zastupa brojne bh. slikare i po jednog Makedonca grafičara i Sandžakliju.
– Imam širok krug ljudi koji može pomoći konkretno u ovom slučaju. Došli smo na poziv TZ Put života – Put feniksa da pomognemo. Odlučila sam dovesti slikare, organizovati likovnu koloniju, a sve što nastane od slika ostavićemo ovoj organizaciji koja će prodajom slika moći obezbijediti novčana sredstva. Bilo bi dobro da svako iz svog segmenta uradi šta može, naglašava Jasmina Bajramović.
Hazim Talić slikar je iz Zenice. Došao je u Trnovce da da svoj doprinos i skrene pažnju na ljude koji se nalaze ovdje. Slikar Emir Skomorac ističe kako želi da pomogne terapijsku zajednicu.
(VisokoIN/Oslobođenje)
