Godinu dana nakon što je Ministarstvo, na čelu sa Vahidom Hećom, dodijelilo 50.000 KM poticaja kladanjskoj firmi Pool trans, Hećina supruga Sabina dobila je na poklon pola vlasničkog udjela u ovom preduzeću.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Poticaj je dodijelilo Ministarstvo energije, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) u junu 2010. godine, uz obavezu da preurede proizvodne pogone i zaposle radnike. To nikada nije učinjeno.
Vlasnik Sulejman Kuluglić je sredinom 2011. godine bez naknade prenio firmu na svoju majku Remziju i Sabinu Hećo. Firma je tada promijenila naziv u Bio Pool.
Bio Pool je jedno od pet preduzeća kojima je Ministarstvo krajem februara 2012. godine uputilo opomene pred tužbu, jer nisu opravdala sredstava niti su vratila novac.
Opomene pred tužbu su upućene i firmama Eltra i Grom-BH iz Sarajeva, Neutral iz Gračanice te firmi Glas Company iz Olova.
“Misteriozna” preduzeća
Ovih pet preduzeća dobilo je ukupno 460.000 KM poticaja. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su otkrili da Ministarstvu neće biti lako vratiti ovaj novac.
Eltra iz Sarajeva je dobila 80.000 KM. No, od 14. septembra prošle godine ona se nalazi u likvidaciji. U Ministarstvu kažu da ne znaju za to. Dodaju da im je stigla potvrda o prijemu opomene sa adrese na kojoj je Eltra registrovana, ali da nisu mogli odgonetnuti ime osobe koja ju je primila.
Preduzeće Grom-BH i njegove vlasnike službenici Ministarstva nisu uspjeli pronaći.
Ured za reviziju FBiH je iz godine u godinu tokom Hećinog mandata upozoravao Ministarstvo da treba uspostaviti sistem kontinuiranog nadzora nad trošenjem poticajnih sredstava, no to nije učinjeno. Nadzor nad utroškom sredstava počeo je tek formiranjem nove Vlade FBiH i osnivanjem komisije za tu namjenu.
Zvonimir Pavlović, predsjednik Komisije za praćenje utroška poticajnih sredstava, kaže da je 2007. godine firmi Prevoz putnika iz Zavidovića, koja nije u nadležnosti ovog ministarstva, dodijeljeno 100.000 KM.
Firma je u većinskom vlasništvu Besima i Ismeta Begića, članova SDA. Begići su poznatiji kao vlasnici zeničke Almy Grupe u čijem sastavu se nalaze građevinska, transportna i trgovačka preduzeća.
Samo rijetki privrednici su savjesno postupali sa novcem poreskih obveznika. Zarif Bećirević iz Cazina je dobrovoljno vratio poticaj kada je vidio da ga ne može namjenski potrošiti i ispoštovati ugovor. Njegova firma Elan Commerce dobila je 2008. godine 50.000 KM.
“To nisu moje pare”, kaže Bećirević.
Vahid Hećo je odbio razgovarati s novinarima CIN-a.
Novac za članove vladajućih stranaka
Tokom Hećinog mandata Ministarstvo energije je podijelilo gotovo 15 miliona KM poticaja privatnim firmama u FBiH i Distriktu Brčko. Novinari CIN-a su pronašli da su od tog iznosa najmanje 4 miliona KM dodijeljena firmama čiji su vlasnici ili direktori bili članovi ili donatori vladajućih stranaka u FBiH.
Poticaje je dobilo 129 privatnih firmi. Najmanje 33 su se nalazile pod kontrolom članova i donatora Stranke za BiH, Stranke demokratske akcije (SDA), Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), HDZ 1990 i Narodne stranke radom za boljitak. Novac su dobijale i firme u vlasništvu članova drugih stranaka.
U 2010. godini Ministarstvo je privatnim firmama podijelilo 6 miliona KM. Sve osim jedne su dobile manje novca nego što su tražile. U ugovorima su se, između ostalog, obavezale da će zaposliti nove radnike, povećati proizvodnju i početi izvoziti na inostrano tržište. Međutim, mnoge nisu realizovale planirano.
Bio Pool je u zahtjevu za poticaj od 300.000 KM naveo da će otpočeti sa proizvodnjom briketa i zaposliti 20 radnika. Umjesto traženog iznosa dobili su 50.000 KM.
Na adresi Starić 1, na kojoj je bio prijavljen Bio Pool, novinari CIN-a su pronašli hale firme Kuluglija.
Mirza Kuluglić, otac Sulejmana Kuluglića, osnivača Bio Pool-a, kaže da je Kuluglija porodična firma za proizvodnju stolarije i da je ona većinski vlasnik tih objekata.
Kuluglić je kao član Liberalno-demokratske stranke bio vijećnik Općinskog vijeća Kladanj. Kaže da je Heću pozvao da se uključi u rad firme, smatrajući da će mu, ako bude imao svoj interes u preduzeću, dovesti investitore.
“Nije on više bio moćan, ali računao sam da ima veliku infrastrukturu ljudi”, kaže Kuluglić.
Objašnjava da su poticaj tražili radi popravke krova koji je srušio snijeg, a kako bi poboljšali dojam kod potencijalnih investitora. Međutim, iako su mu po preporuci Heće dolazili privrednici iz Turske, strateškog partnera još nije pronašao, zbog čega nije ni počeo sa realizacijom projekta.
Dodaje da će Sabina Hećo, vjerovatno, uskoro prestati biti suvlasnica: “Brzo je to puklo.”
Poticaj od 50.000 KM za nabavku mašina i opreme za preradu otpadaka drvne mase je u 2010. godini dobilo i preduzeće Neutral iz Gračanice čiji je vlasnik Besudin Hodžić.
Hodžić je na izborima 2008. godine bio kandidat Stranke za BiH za Općinsko vijeće Gračanice. U Vijeće nije ušao, ali je bio član Općinskog odbora za međunarodnu saradnju.
U zahtjevu za dodjelu poticajnih sredstava Neutral je naveo da će zaposliti 10 novih radnika. Međutim, za manje od četiri mjeseca nakon dobijanja poticaja, od tri računa firme, dva su blokirana a jedan je ugašen. Do kraja 2010. godine firma je imala samo jednog uposlenika – Besudinovu suprugu.
U razgovoru za CIN Hodžić kaže da nikad nije ni kupio mašine, jer mu je zbog neplaćanja privatnih kredita novac od poticaja uzela NLB banka.
Menadžment u inostranstvu, firme nema na adresi
Firma Grom-BH iz Sarajeva je 2010. godine za uvođenje ekološkog grijanja dobila poticaj od 100.000 KM. U zahtjevu je osnivač Bajro Hušidić naveo da će dobijenim novcem povećati obim proizvodnje i zaposliti nove radnike.
Uvidom u Sudski registar novinari CIN-a su pronašli da je Grom-BH bio registrovan za razne oblike trgovačke djelatnosti, ali ne i za proizvodnju.
Do 30. septembra 2011. godine, kada je bio rok za dostavljanje konačnog izvještaja o namjenskom utrošku sredstava, Grom-BH nije dostavio nijednu fakturu, dokaz o plaćanju ili prijavu radnika. Novinari CIN-a su pozivali broj mobilnog telefona koji je Hušidić ostavio Ministarstvu za kontakt, ali dobili su samo automatsku poruku da broj više nije u funkciji.
Na adresi na kojoj je registrovana firma, u predgrađu Ilidže, nalazi se prazan poslovni prostor od 15 metara kvadratnih koji se izdaje.
Pavlović, predsjednik komisije koja je kontrolisala utrošak, kaže: “Pokupili pare i otišli. Nema ga nigdje.”
Hušidićev otac Osman kaže da mu se sin zadnji put javio u martu prošle godine i da mu je rekao da ide za Dubai. Roditelji Jasne Smailović, koja je bila direktorica firme, kažu da je otišla za Njemačku.
Nusmir Bjelić, čija je firma Glas Company 2010. godine dobila 180.000 KM za dovršavanje objekata za proizvodnju stolarije i kupovinu mašina, kaže da je Ministarstvu poslao izvještaj o utrošku i da ne zna zašto ga oni nisu dobili. Dodaje da je do sada većinu sredstava utrošio namjenski, a da ostatak tek planira potrošiti.
“Ja, kad bih dobio tužbu, ja ne bih više mogao raditi (…) ostao bih i bez ovo radnika što imam”, kaže Bjelić.
Poticaj tek osnovanoj firmi
Premium Group iz Gračanice kod Visokog dobio je 2010. godine jedan od najvećih iznosa poticaja – 280.000 KM. Poticaj je odobren samo dva mjeseca nakon osnivanja ove firme. U zahtjevu su naveli da će zaposliti 30 radnika, no Ministarstvu su dostavili prijave samo za 10. Na mjestu gdje se trebao nalaziti njihov pogon stoji samo betonska konstrukcija buduće zgrade.
Premium Group je osnovao Mepsud Mehmedagić Mane iz Visokog.
Kasnije je Mehmedagić svoj vlasnički udio u firmi prebacio na sina Namika. Ni jedan, ni drugi nisu htjeli razgovarati sa novinarima CIN-a.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
