Zlatni septembar – međunarodni mjesec podizanja svijesti o dječijem raku, različitim aktivnostima obilježava se i u našoj zemlji – najčešće zahvaljujući hrabrim pojedincima koji se trude uraditi što više za oboljele. Za Afana Habibovića često kažu da je visočki zlatni dečko. Pobijedio je opaki tumor i posvetio se humantiranom radu. Bio je glavni inicijator trke Zlatni krug, koja je ove godine okupila više od tri hiljade učesnika.
Sa samo 13 godina Afan Habibović suočio se sa borbom za život nakon što mu je dijagnosticiran tumor na malom mozgu. Iako je od tada prošlo više od 5 godina, sjećanja su još svježa.
„Jednom na treningu rukometa smo radili kolut naprijed, meni je tu pozlilo i morao sam izaći sa treninga, nisam mogao da izdržim“, priča on.
Svoj život posvetio je pomaganju bolesnoj djeci te radu Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka – i to prodajom jaja od prepelice koja je i sam koristio tokom liječenja.
„Moj dragi Afan donosi redovno jaja. To je momak sa puno volje, puno snage, ide naprijed, bori se, aktivan za sve, a najviše – što je onaj osmijeh zlatan“, govori njegova komšinica Izeta Perendija.
A iza zlatnog osmijeha krije se upornost. Glavni je inicijator utrke Zlatni krug, koja se po drugi put održala u Visokom. Samo ove godine prikupljeno je više od 80.000 maraka za rad Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka.
Kako objašnjava, Udruženje je njemu pomagalo u toku liječenja i borbi, na ovaj način bi on da se iskupi pomogne njima.
„Afan zaista jako mnogo radi za djecu oboljelu od raka, mi smo mu jako zahvalni na tome. On ne želi govoriti o tome iako se nalazi u jednoj jako teškoj poziciji – preživio je golgotu, jedan jako težak period, njegova dijagnoza nije nimalo bezazlena nije ni lagana. On ima snage, mnogo da radi na tome i baš smo sretni sto je on ambasador utrke bez obzira na to u koji grad da odemo“, kaže Atifa Buldić-Bešić, iz Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka.
Za više od 100 djece, koliko na godišnjem nivou u našoj zemlji oboli od malignih bolesti, problemi su brojni. Buldić-Bešić tu ističe da esencijalni lijekovi za maligne bolesti podliježu tenderskim procedurama – a djeca i dijagnoze ne mogu čekati.
Habibović na kraju kaže kako je dobre i kvalitetne rehabilitacije u Bosni i Hercegovini nema: „Iz tog razloga sam ja upisao fizioterapiju, zdravstvene studije, da napravim rehabilitacioni centar, gdje ću isključivo da pomažem oboljeloj djeci i djeci sa poteškoćama“.
Do rješenja koji će ovoj djeci i roditeljima omogućiti bolji zdravstveni sistem, Bosna i Hercegovina mora biti ponosna što djeca koja prežive najteže životne borbe mijenjaju svijet nabolje, poput Afana Habibovića, koji kroz sve njih prolazi sa zlatnim osmijehom na licu.
