Deseti dan mjeseca muharrema, koji je prvi mjesec hidžretske godine, obilježava se kao Dan ašure. Tog dana ili nekoliko dana prije, muslimani koji obilježavaju Dan ašure prave posebno jelo nazvano “ašura” koje je nalik kompotu, a ime je nastalo od arapske riječi ‘ašere’ što u prijevodu znači deset.
Pravljenje jela ašure datira još od vremena poslanika Nuha koji je životinje i ljude prvi put nakon općeg potopa nahranio jelom koje je izgledalo kao jedna vrsta kompota u kojem su sastavljene tada preostale vrste žitarica, voća i povrća.
Budući da sastojci ašure nisu spomenuti u Kur'anu, prema usmenoj predaji, jelo mora imati najmanje sedam sastojka, dodajući druge prema želji i mogućnostima, a potrebno je voditi računa da broj namirnica bude neparan.
Tradicija pravljenja ovog jela zadržana je u Visokom
Visočanka Membrura Sirčo je jedna od onih domaćica u čijoj se kući njeguje tradicija pravljenja ašure više od 20 godina. Kaže kako ovo jelo godinama pravi te se nada kako će i njena djeca, također nastaviti tu tradiciju koja nalaže da se dva do tri dana pred Dan ašure priprema jelo koje će se kasnije podijeliti rodbini i prijateljima.
Prema njenim riječima, u miješani “kompot” stavlja se mnogo različitih vrsta voća i zrnastog povrća, prema želji i mogućnostima koje to dozvoljavaju. Za ovogodišnji Dan ašure, jelo će kuhati u loncu, a dodaje kako domaćice najčešće pripremaju ašuru u većim šerpama.
“Nekada se ašura kuhala u kazanima ili bakrenim haranijama, pravilo se pretežno u tekijama, a sada domaćice prave u većim šerpama”, kaže nam Membrura Sirčo i dodaje kako se u ovo jelo stavljaju i slatki i slani sastojci, ali da, na kraju, jelo mora biti izrazito slatko.
“Ašura ne smije biti previše gusta, ali ni rijetka. Ona, ustvari, asocira na jedan malo bogatiji kompot, a malo je gušća i slađa nego inače.”
U ašuru se, mogu dodati i karanfilić, cimet, suhe šljive, suhe smokve, kruške, jabuke, grožđice, zobene i pšenične pahuljice, maline, kupine, jagode, orasi, badem, riža, zob, limun, zrna kahve, sjemenke suncokreta i mnogi drugi sastojci. Od sastojaka zavisi i konačna boja ašure.
Prema njenim riječima, potrebno je praviti i dodavati sastojke postepeno, kako bi svaka namirnica našla svoje mjesto u loncu ili šerpi.
Podijela tradicionalnog jela ašura
Ašura treba dobije potrebnu gustinu, a jelo ne smije biti ni previše gusto niti rijetko, napominje kako se jelo vadi u posude ili čaše, a preporučljivo je i skoro obavezno da se podijeli.
“Dijeli se isto kao kad se dijele kurbani. Može se dijeliti rodbini, komšijama i prijateljima na Dan ašure ili dan poslije”, istakla je Membrura Sirčo, napominjući kako su rijetke domaćice zadržale običaj pravljenja ašure.
“Malo je porodica u Visokom koje to rade. Kada je riječ o mojoj porodici, to se oduvijek radilo i nadam se da će i moja djeca to nastaviti. Kada napravim, ponudim i počastim”, zaključuje.
Nakon pripreme ovog tradicionalnog jela, ašura se treba podijeliti, prema riječima domaćice Membrure Sirčo, makar u sedam kuća.
U nastavku pogledajte fotografije koje Vam donosimo zabilježene prilikom pravljenja tradicionalnog jela ašura.
