Vanjskopolitički analitičar Jutarnjeg lista Vlada Vurušić objavio je analizu dešavanja u Gruziji, s paralelom onoga što se sprema u RS, odnosno o posljedicama usvajanja tzv. zakona o stranim agentima.
Analizu Vurušića prenosimo u cijelosti bez intervencija:
Na Kavkazu je opet, očekivano, napeto. Mala planinska država Gruzija ponovno se užarila, hoda po rubu ne samo političke krize nego i možda nečeg ozbiljnijeg i uznemirujućeg – otvorenih sukoba suprotstavljenih snaga – proruskih i proeuropskih. Već se danima vlast nasilno obračunava s prosvjednicima koji se protive izglasavanju zakona o stranom utjecaju, sličnom ruskom zakonu o stranim agentima ili, kako ga u Gruziji zovu, “ruskom zakonu”, koji može dovesti u pitanje “koncepciju” političkih prioriteta Gruzije – te ju umjesto prema Europi gurnuti u pravcu Rusije.
Moskva se nakon “gubitka” Armenije (tu još stvari nisu gotove) bacila na Gruziju kako bi je zadržala u svojem čeličnom zagrljaju i kako bi pomrsila proeuropske planove i perspektivu te istrzane države na Kavkazu, koja je nedavno dobila status kandidata za EU, što je u Kremlju bio znak za uzbunu i poticaj da krenu u destabilizaciju Gruzije. Naime, na dnevnom redu gruzijskog parlamenta je zakon o “stranim agentima” (podsjetimo, i Milorad Dodik ga želi uvesti u srpskom entitetu BiH), kakav ima Putinova Rusija, prema kojem se sve one koji imaju drukčije političke stavove, a pogotovo proeuropske, progoni kao “neprijatelje države”. U Gruziji zakon nazivaju “ruskim zakonom”. Tim zakonom lijepi se etiketa “stranih agenata” svakome tko ima drukčije mišljenje i stav, čime ih se praktički etiketira iz javnog i političkog života.
Potonuli bi u mrak
Gruzija je sada opet na razmeđu između Rusije koja je krenula u završno stezanje obruča i proeuropske perspektive koja joj izmiče pod nogama. Naime, izglasavanjem “ruskog zakona” Gruzija teško da bi uhvatila neku europsku perspektivu, a Rusiji je to u ovom trenutku najvažnije, kako bi spriječila širenje “europskih ideja” na onom dijelu postsovjetskog prostora koji misli da još kontrolira, ima neki utjecaj ili smatra da joj po nekom pravu pripada. Na tom restriktivnom zakonu inzistira proruska vladajuća stranka Gruzijski san koju vodi premijer Iraklij Kobahidze, čime bi se “san o europskoj Gruziji” pretvorio u noćnu moru te od otvaranja pregovora, koje očekuju početkom 2025. godine, ne bi bilo ništa.
I iz Bruxellesa su poručili da bi izglasavanjem tog spornog zakona Gruzija sama sebi zablokirala europski put te da tim zakonom ne može računati na otvaranje pregovora, a time si zatvara pristup izdašnim fondovima. – Ako se zakon donese, Gruzija upada u rusku zonu interesa i potvrđuje da je gruzijski san potpuno lojalan Rusiji te se onda opraštamo od bilo kakvih maštanja da bismo jednom mogli postati dio Europe – rekao je za BBC bivši gruzijski ambasador u Danskoj i Španjolskoj Gigi Gigadze. Gruzija bi potonula u mrak.
Iz oporbe poručuju da je zakon antiustavan, da “ubija gruzijsku demokraciju” te “ostavlja Gruziju nasamo s Rusijom”, što je pogubno za njezin daljnji razvoj i perspektivu, pretvarajući je u novu “Bjelorusiju”, a u budućnosti možda i u “Ukrajinu”, otvoreno aludirajući na to da i bi Rusija mogla Gruziju ako ostane bez europske perspektive, a bude li se “jogunila”, kazniti na identičan način.
Žestoki sukobi s policijom
“Ne želimo ruski zakon”, glavna je parola oporbenih prosvjednika koji istupaju pod zastavama EU. Na odboru za pravosuđe, gdje se raspravljalo o tom spornom zakonu, predsjedavajući Anri Ohanašvili prvo je izbacio nekoliko oporbenih zastupnika, potom je onemogućavao da oni koji su ostali uopće nešto kažu te je naprasno zaključio sjednicu da zakon ide pred zastupnike. Prozapadne stranke su stanovništvo, koje podržava predsjednica Salome Zurabišvili (njoj je, recimo, parlament uspio zabraniti posjete nekim europskim državama), izvele na ulice glavnog grada Tbilisija, gdje se žestoko sukobilo s policijom koja je koristila suzavac, gumene metke, prebila čelnike oporbe, poput Levana Habiešvilija iz stranke Ujedinjeni nacionalni pokret, a nisu bili nježni ni prema predstavnicima medija koji su se tamo zatekli.
Naime, Rusija zbog “zauzetosti” oko Ukrajine i angažmana oko spašavanja Aleksandra Lukašenka polako popušta na ostalom postsovjetskom prostoru koji smatra svojim lenom, iako pokušava zadržati pozicije, uglavnom silom i prijetnjama. Nakon što je pomalo neočekivano izgubila Armeniju (Putin, kažu, još smišlja osvetu Nikoli Pašinjanu), u Gruziji je Rusija ponovno počela izazivati političku krizu, a i nešto nasilnije unutarnje sukobe (ako ne ide drukčije, Kremlju je svejedno) koji nisu neuobičajeni za tu nemirnu državu koja je prošla put od raspada SSSR-a, preko građanskog rata, ostala je bez dvije svoje pokrajine Abhazije i Južne Osetije (u obje se stalno najavljuju referendumi o pripajanju Rusiji), do rata s Rusijom, a bila je i “žrtva” tri puča.
Dani koji određuju budućnost
Rusija sada čini sve da Gruzija ostane u njezinoj zoni interesa, izazivajući metež. Gruzija je na korak od sukoba koji je može ponovno povući u politički ambis i okončati njezina nastojanja da se izvuče od ruskog utjecaja. No politika koju vodi Vladimir Putin već odavno nije “konstruktivna”, nego isključivo destabilizirajuća, jer samo tako može spriječiti da joj zemlje, koje i u Kremlju smatraju “svojima”, ne otplove u druge, uglavnom zapadne luke, jer očekuju da tamo mogu dobiti više nego što im nudi Rusija.
Podsjetimo, s Moldavijom i Ukrajinom Bruxelles je otvorio pregovore o članstvu, a da je Rusija u “punom pogonu” da to spriječi govori i činjenica da se već sada počela pripremati za predsjedničke izbore u Moldaviji, koji će biti u kasnu jesen. No, nedavno su u Moskvi već okupili svu prorusku oporbu, koja je nakon tih instrukcija najavila da na izbore ide s jednim zajedničkim kandidatom protiv proeuropskih predstavnika. Gruzija vrije i sljedeći dani mogli bi biti ključni za njezinu budućnost.
