I onda se neko pita otkud sumnje u korumpiranost vlasti. I traži dokaze. Dokazi su potrebni sudovima. Građanima je za njihov stav o tome dovoljan i zdrav razum. Za koga, međutim, svaki izbori pokazuju da ga, nakon desetljeća propagandnog silovanja, nije ostalo dovoljno.
Autor: Samir Šestan
Kontroverzni načelnik Šipova, SNSD-ovac Milan Kovač, poznat po čudnim, nezakonitim i neustavnim idejama o uplitanju države tj. vlasti u ekonomiju, odnosno po svojevrsnom reketiranju privrednika koji nisu iz Šipova ali bi u njemu da rade, kroz plaćanje i 15 puta većih nameta, na što je na kraju morao reagovati i Ustavni sud RS, ovih dana ponovo ima “genijalnu” ideju.
Na val anti-MHE protesta eko-aktivista i građana koji ih podržavaju, a koji se, kao nijedan drugi građanski bunt do sada, proširio cijelom državom i praktično sprječava koruptivne dilove između Kapitala i Politike, na štetu prirode i građana, Načelnik je reagovao prijedlogom da MHE gradi država a ne privatnici.
Banjalučke Nezavisne novine, naime, izvjestile su da lokalne i entitetske vlasti razmatraju mogućnost gradnje MHE na rijekama Janj i Pliva na području opštine Šipovo, a, koje bi, ukoliko se to ostvari, funkcionisale u sklopu “Elektroprivrede RS”.
“Projekat je moja ideja. Vlada je rekla da će osnovati javno preduzeće HE na Plivi i Janju, čime će onda dobiti to preduzeće. U tom slučaju se državi, odnosno ERS, predaju rijeke na koncesiju na istraživanja. Republika Srpska onda traži mogućnost da se taj energetski potencijal bez narušavanja ekologije iskoristi i odredi gdje je moguće i kako je moguće praviti državne hidroelektrane, čime bismo izbjegli navalu na mini-hidroelektrane koje ganjaju privatni preduzetnici. Ja pozivam Vladu da osnuje preduzeće i da izbjegnemo mešetare u malim hidroelektranama”, izjavio je Kovač, koga, inače, politički oponenti smatraju “simbolom političkih zloupotreba i nezakonitog korištenja prirodnih resursa te opštine”.
Samodeklarisani idejni tvorac ove ideje (Kako ide ona narodna: “Čega se pametan stidi…”) dodao je da ne shvata zbog čega bi se neko bunio zvog nje, jer:
“Mi imamo pet rijeka u Šipovu. Tih pet rijeka teče bezveze i niko od njih koristi nema”.
Na ovu besmislicu, koja kao da je iz Alan Fordove epizode “Neprijatelj prirode broj 1”, možda bi najadekvatniji odgovor bio njena parafraza: “Mi u BiH imamo hiljade političara. I većinu od njih bezveze plaćamo i njihov nerad, nesposobnost, štetočinstvo i korumpiranost trpimo. I niko od njih koristi nema.” (“I šta ćemo sad?”)
Načelnikova ideja i njeno prihvatanje od strane najkontroverznijeg ministra u Vladi RS, Petra Đokića, koji nosi titulu “apsolutnog rekordera Evrope u broju afera”, vulgarno je svođenje života na filozofiju “u se, na se i poda se”, u kojoj rijeke teku “bezveze”, kao što “bezveze” stoji još nezagađena zemlja ili vazduh, umjesto da se na njihovoj destrukciji i zagađenju i pljački prirodnih bogatstava i generacija koje tek dolaze, profitira.
S druge strane, osim što pokazuje nostalgiju prema ideologiji bivšeg režima i državnoj ekonomiji i što predstavlja ponovljeni atak na pravo privrednog djelovanja pod jednakim uslovima za sve, ovakvo ponašanje i ideje načelnika Kovača ukazuju da nije shvatio suštinu priče o MHE.
A suština je, ukratko, u tome da je korist društva od MHE beznačajna u odnosu na štetu koja se njima proizvodi. I to nikakve veze sa vlasništvom nema!
Načelnikov tobožnja želja da zaštiti to područje (od toga da rijeke teku bezveze?), zapravo je poziv “državi” (odnosno aktuelnoj vlasti u RS) da ga uništi. Kad to već njegovoj stranci bliski tajkuni, zbog protivljenja građana, ne uspijevaju.
Uostalom, da je vlasništvo države nad firmama bilo nešto što je garantovalo i donosilo dobro društvu, odnosno da su vlast i njene marionete u tim firmama uspjevali da kontrolišu svoju pohlepu, koruptivnost i pljačku javnih sredstava i uspostavljali efikasnu upravu, na korist i države i građana, ne bi postojala potreba za njihovom prodajom.
A posebno je apsurdno pozivati na državno vlasništvo nad MHE kao rješenje problema u entitetu i državi u kojima vlast rasprodaje i najvrednija društvena/državna bogatstva, samo da bi osigurala svoj opstanak. Ili da bi pred izbore imala čime korumpirati stanovništvo.
Dakle, čak i da vlasništvo ima neke veze sa smislom i besmislom izgradnje MHE, prijedlog bi bio bespredmetan. A nema, jer država, tj. vlast ima sve potrebne poluge da investitore i vlasnike prisili na poštovanje zakona i odgovoran odnos, da je to htjela. Ne treba joj vlasništvo da pokaže da bi drugačije upravljanje dalo drugačije rezultate.
Rješenje je, konačno, samo jedno. Ono na koje su, nakon višegodišnje borbe, eko aktivisti natjerali Federalnu vladu i parlament – zabrana gradnje (da sad ne ulazimo u mane i nedosljednost usvojenog zakona). No, iako je Narodna skupština Republike Srpske još u februaru 2021. usvojila Deklaraciju o zaštiti rijeka na području Republike Srpske, kojom se zahtijeva od Vlade Republike Srpske da proglasi moratorijum na izgradnju malih hidroelektrana, dosad nije bilo pomaka u tom pogledu.
Naprotiv, od Vlade smo imali opstrukciju napora građanskih aktivista da spriječe izgradnju nekih MHE bez potrebnih dozvola, pogodovanja investitorima iako su u međuvremenu i sudovi konstatovali njihovo ozbiljno kršenje zakona, pa čak i suprotstavljanje sudskim odlukama, do negiranja njihove zakonitosti.
I onda se neko pita otkud sumnje u korumpiranost vlasti. I traži dokaze. Dokazi su potrebni sudovima. Građanima je za njihov stav o tome dovoljan i zdrav razum. Za koga, međutim, svaki izbori pokazuju da ga, nakon desetljeća propagandnog silovanja, nije ostalo dovoljno.
tacno.net
