Dok za razliku od protekle dvije godine, kada zbog nedostataka sredstava u budžetu nisu nabavljane vakcine, veterinari ove godine privode kraju vakcinaciju protiv bruceloze, broj eutanaziranih životinja u Srednjobosanskom kantonu premašio je 120. Raste i broj oboljelih ljudi. Nažalost, o ovoj teškoj zaraznoj bolesti rijetki žele javno govoriti, jer stočarstvo uz bolest donosi i novac. No, bolest ne bira pa uz njih obolijevaju i veterinari te oni koji konzumiraju proizvode od neprokuhanog mlijeka.
Osamnaestogodišnji Meho Miftarević iz travničkog naselja Mehurići jedan je od desetina stanovnika ovog kantona koji su zbog bruceloze na bolničko liječenje stigli sa srednje teškom ili teškom kliničkom slikom, a koji je pristao govoriti o svojoj bolesti. Uz visoku tjelesnu temperaturu, preznojavanje, te gubitak apetita i tjelesne težine tu je i niz drugih simptoma.
„Ovdje sam već četrnaest dana zbog bruceloze. Boljeli su me zglobovi, ramena, koljena, nisam mogao hodat kako treba“, priča nam on.
„Većina pacijenata dođe u lošem stanju, u kolicima, na štakama s već razvijenim komplikacijama bolesti kičme“, ističe infektologinja dr. Minela Zekiri-Sivro.
Uz veterinare, kojima je ovo profesionalno oboljenje, od bruceloze najčešće obolijevaju stočari, koji i po cijenu vlastitog zdravlja kriju bolest jer im to otežava prodaju sira i stoke.
No, da je bruceloza u porastu potvrđuju i podaci nadležnog kantonalnog ministarstva o 126 eutanaziranih ovaca, krava i koza te 23 psa. Zabrinjava činjenica da vlasnici dvije trećine eutanaziranih životinja nisu proveli zakonom propisane mjere u sprečavanju bolesti, od koje obolijeva i sve više ljudi, zbog čega nisu imali pravo ni na nadoknadu štete.
„Endemsko smo žarište za brucelu – epicentar bruceloze i kju groznice, s obzirom na to da smo takav kraj. Prema bolničkim podacima, od početka godine do danas imali smo 54 pacijenta“, navodi Zekiri-Sivro.
Kako su nam kazali stočari, koji nisu željeli pred kameru, najveći je problem nekontroliran promet ili, jednostavno, šverc stoke. Šutnja o bolesti životinja koje najčešće nomade dovodi i do zaraze tla zbog čega su posljedice po zdravlje velikog broja ljudi nesagledive.
„Rješenje je u našim uslovima teško, država se mora ozbiljno pozabaviti ovim problemom. Imamo sve više invalida koji nastaju kao posljedica brucela i kju infekcije“, naglasila je Zekiri-Sivro.
Možda za početak da državne institucije samo pojačaju kontrolu provedbe vlastitih zakona, koji su jasno definirali pravila. Uz očuvanje zdravlja time bi se uštedjela i značajna sredstva jer liječenje oboljelih od ove zarazne bolesti traje i do šest mjeseci. No, najtragičnije je što je bruceloza hronična bolest koju je nemoguće izliječiti, ona se samo zaliječi.
federalna.ba
