Mnoge zemlje na Bliskom istoku pretendiraju na ulogu posrednika – Egipat, Oman i Kuvajt među njima – ali Katar se predstavlja kao primarni rješavač problema u regiji i zagovornik dijaloga. Katar je bio aktivan u sukobima u Ukrajini, Libanu, Sudanu, Iranu, Afganistanu i Gazi, a pritom je u pregovorima na svom tlu ugostio i vođe talibana, kao i političko krilo Hamasa, piše Guardian.
Promatrači kažu da Katar preuzima ovu ulogu budući da kao mala, ali nevjerovatno bogata zemlja izgrađena na ogromnim zalihama tekućeg plina, mora postati nezamjenjiva međunarodnoj zajednici i zaštićena od nepoželjnih intervencija svojih većih susjeda, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Bojkot Katara od 2017. do 2021. koji je predvodila Saudijska Arabija pokazao je da Katar ima dobre razloge za strah.
Postoji li protivljenje njegovoj ulozi u sukobu Izraela i Hamasa?
Da, na američkoj desnici i u dijelovima Izraela. Republikanski senator Sjeverne Karoline Ted Budd napisao je na društvenoj mreži X ove sedmice: ‘Sedmicama je ministarstvo vanjskih poslova Katara tvrdilo da je ‘blizu’ sklapanja dogovora o oslobađanju talaca koje drži Hamas, uključujući američke taoce. Koliko dugo će još dugo Katar razgovarati s teroristima koji imaju američku krv na rukama?’
Gershon Baskin, izraelski pregovarač koji je ranije izravno pregovarao s Hamasom, prozvao je Katar na nedavnom seminaru Instituta za Bliski istok. ‘Po mom mišljenju, Katar je država koja podržava terorizam i treba ih pozvati na red’, rekao je. Napominjući da je najveća američka vojna baza u regiji u Kataru, rekao je: ‘Amerikanci moraju reći Kataru: ako ne prisilite Hamas da oslobodi taoce, protjerat ćete Hamas iz Katara.”
Baskin je jedan od onih koji misle da egipatska obavještajna služba ima bolje veze s Hamasom nego Katar, a Katar nema iste veze s izraelskom obavještajnom službom. Takve kritike stavljaju veliki pritisak na Katar da isporuči obećano, da pokaže svoju neovisnost o Hamasu i svoju učinkovitost. Doista, iznenađujuća izjava katarskog premijera u nedjelju da je Katar blizu dogovora možda je odgovor prema sve većem skepticizmu prema Kataru u američkom Kongresu.
Katar tvrdi da neki njegovi kritičari krivo razumiju zašto ugošćuje političke vođe Hamasa – što nije toliko zbog ideoloških simpatija, već zato što su to od njih zatražile SAD.
Agrument je da se uloga Katara razlikuje od tehničke uloge koju može preuzeti Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) i uloge prenošenja poruka koju Švicarska preuzima za SAD u Teheranu. Zahtijeva određeni stepen političkog povjerenja, znanja i političke osjetljivosti. Kao što SAD javno ne kritizira Izrael, tako ni Katar ne kritizira Hamas. Preduvjet utjecaja ponekad je diskrecija.
Koji je stav Katara u sukobu?
Katar ne podržava napad Hamasa na Izrael 7. oktobra, ali ističu i odgovornost Izraela zbog okupacije. Na nedavnom summitu Organizacije islamske suradnje Katar se zalagao za oštrije poruke od same osude Izraela, a od tada je u nekoliko navrata optužio Izrael za genocid, kršenje Ženevskih konvencija i masakre. Također je kritizirao dvostruke standarde od strane nekih u međunarodnoj zajednici.
Katar je pokušao utjecati na Iran da ne dođe do eskalacije sukoba. Ako postoji zajednički nazivnik u stavu Katara, to je deeskalacija.
Zašto su pregovori o puštanju taoca toliko komplicirani?
Na jednoj razini radi se o tehničkoj razmjeni političkih zatvorenika i kao takva rutinska mjera izgradnje povjerenja u sukobu. Identitet onih koji će se naći u razmjeni, kriteriji, mjesto i način razmjene moraju biti dogovoreni. U ovom slučaju, već više od dvije sedmice stoji dogovor da će žene i djeca biti prvi oslobođeni s obje strane. Popise sastavlja ICRC.
Ali ovi pregovori ipak su složeniji jer su povezani s dogovaranjem humanitarnog primirja koje zahtijeva raspravu o broju otvorenih graničnih prijelaza, pomoći kojoj će biti dopušten ulazak, ponašanju Izraelaca na kontrolnim tačkama, koordinaciji pomoći i razini vojne dekonflikcije.
Kako ističe Baskin, za Izrael je ovo neuobičajena vrsta pregovora budući da pregovara neizravno s ljudima, protiv kojih su se zarekli boriti. Budući da bi ishod ovog sukoba mogao odrediti budućnost Bliskog istoka za generacije koje dolaze, niko ne želi napraviti prvi korak.
