Nerijetko se događa da otvorite vrećicu čipsa i on samo odjedanput “magično” nestane. Znanstvenici su napokon objasnili zašto je ova grickalica tako neodoljiva.
Razlog zašto stalno vraćate ruku u vrećicu s čipsom nema prevelike veze s krumpirom, bez obzira koliko su neki strastveni prema njegovu hrskavom i tankom obliku.
Dvije glavne karakteristike čipsa jesu da je slan i mastan, a prema brojnim znanstvenim studijama koje su provedene, jedenje slane hrane potiče otpuštanje dopamina, neurotransmitera odgovornog za središte limbni sistem koji regulira funkcije koje su povezane sa zadovoljstvom.
Stoga, jedanput kada ga mozak okusi, jednostavno ga želi još.
Jedno australsko istraživanje potvrdilo je ove rezultate. Ispitanicima je rečeno da od četiri ponuđena jela za ručak, mogu jesti što god odaberu i u količinama kojima žele.
Svaki tjedan ponuđena im je i jedna vrsta tjestenine kojoj je samo mijenjan omjer soli i masti, npr. prvi je tjedan bila manje masna i s malo soli, a zadnji jako masna i dobro posoljena.
Bez obzira na masnoću, ispitanici su jeli 11 posto više hrane koja je bila slanija.
Ako je hrana manje slana, lakše se kontrolirati i biti discipliniran, objasnio je autor studije Russel Keast.
