Iako je otkupna cijena pšenice ove godine znatno jeftinija, cijena brašna i pekarskih proizvoda nije niža. Dok mlinari ćute, pekari se pravdaju troškovima radne snage. Poljoprivrednici kažu, najgore prođe onaj ko nešto proizvede.
Otkupna cijena pšenice u mlinovima ove godine kretala se od 30 do 35 feninga, odnosno koliko košta u prosjeku jedna kifla u pekari.
Zbog lošeg kvaliteta roda, mnogi poljoprivrednici nisu uspjeli dostići ni tih 30 feninga po kilogramu pšenice koje daju mlinari.
“Jedna je kifla kilogram pšenice. Za 60 maraka dobiješ 100 kg brašna. Danas negdje kažu oko 400 i nešto hljebova se pravi od 100 kg brašna”, ističe poljoprivrednik Petar Dragojlović za BHRT.
Uz to, još čekaju isplatu obećanih podsticaja na lokalnom i entitetskom nivou.
“Država je dala 500 KM po hektaru, to je u redu, obećala 5 feninga, to nema. Opština obećala 10 feninga, to nema. To kad date od nekoliko puta, to nema ništa od toga”, navodi Dragojlović.
Pekari kažu da na cijenu pšenice nikako ne mogu da utiču, te da su i oni u nezavidnoj situaciji, jer zbog visokih troškova radne snage ne mogu da snize cijene kifli, hljeba i drugih peciva.
“Svi prećutno zaobilazimo mlinare koji su ti koji vrše otkup pšenice, oni vrše preradu brašna i u to kalkulišu troškove i svoju dobit, mi uzimamo brašno od mlinara na cijenu koju oni formiraju. U nedostatku radne snage najveći procenat odnosi se na radnu snagu”, kaže Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina.
Od mlinara nisu uspjeli dobiti odgovor na pitanje kako je otkupna cijena jednog kilograma pšenice svedena na cijenu kifle. Pred kamere nisu željeli, a rijetki koji su se javili na telefon rekli su da u to nisu upućeni. Na kraju, u bermudskom trouglu bez krivca pekar – mlinar – poljoprivrednik, najviše gube potrošači.
Zbog lošeg prinosa pšenice, procjene su da će domaće tržište zavisiti od uvozne pšenice, a to u konačnici znači i dalje povećanje cijene hljeba i pekarskih proizvoda za krajnje potrošače, ali i odustajanje poljoprivrednika od nove proizvodnje.
