Izaći ponekad, sjesti se u kafić, popiti kafu i uz to pojesti kolač – to mu nedostaje, kaže Nijemac Hans Rudolf V.
Dok je bio mlađi i radio nije mogao ni da pomisli da bi jednog dana odlazak u kafić mogao da postane luksuz koji ne može da priušti.
Ipak, otkako je u penziji ovaj 77-godišnjak svoje vrijeme uglavnom provodi kod kuće sa svojom suprugom. Sa čipkastim zavjesama na prozorima i dvosjedu s kariranom presvlakom njihov stan u Bonu djeluje kao tipičan mali stan njemačkih penzionera.
Ali po nečemu se njih dvoje ipak razlikuju: na raspolaganju imaju manje novca od većine drugih penzionera. U pravilu imaju tek za pokrivanje osnovnih potreba: za hranu, režije i osiguranja.
“Moja supruga je imala jednu operaciju na glavi i više ne jede toliko kao ranije. A i ja sam imao neke operacije i sada manje jedem. Tako uspijevamo da sastavimo kraj s krajem”, rekao je Hans.
Hans mjesečno prima 335 evra penzije. To je otprilike trećina onoga što u Njemačkoj važi kao granica siromaštva. A radio je cijelog života. Prvi posao, odmah nakon škole, pronašao je u jednoj banci, kasnije je radio kao taksista i domar. Kada se sa 65 godina penzionisao odmah je poslao zahtjev za dodjelu socijalne pomoćii, takozvanog “osnovnog osiguranja” (Grundsicherung).
Siromaštvo u starosti
To su davanja kojima njemačka država pokriva razliku između stvarnog iznosa penzije i zakonski određenog minimalnog iznosa socijalne pomoći. Taj minimalan iznos stoji na raspolaganju svakom građaninu Njemačke – bez obzira na to je li i koliko uplaćivao u nemačke socijalne sisteme ili nije.
Od tada Centar za socijalni rad plaća najamninu za dvosoban stan bračnog para V. Uz to, njih dvoje dobijaju još i 300 evra za plaćanje računa, prije svega struje i grijanja.
Nisu jedini koji se nalaze u takvoj situaciji. Prema podacima Njemačkog instituta za istraživanje privrede (DIW) ima gotovo 17 odsto penzionera i penzionera koji su nekad radili kao državni službenici (ove dvije grupe se u Njemačkoj razlikuju po statusu) koji su ugroženi siromaštvom. A u studiji objavljenoj sredinom ove godine autori procjenjuju da bi u sljedećih 20 godina njihov broj mogao da se poveća na 21,6 odsto.
Kako bi se to izbjeglo, predstavnici velike koalicije u Njemačkoj (demohrišćanska Unija CDU/CSU i socijaldemokrate, SPD) dogovorili su se o uvođenju tzv. osnovne penzije u zemlji.
Osnovna ideja: svako ko je najmanje 35 godina redovno uplaćivao zakonski propisane doprinose trebalo bi od 2021. da dobija penziju koja je barem deset odsto viša od iznosa osnovnog osiguranja. I to bez obzira koliki je bio iznos njegovog penzionog osiguranja.
Kako provesti starost u dostojanstvu?
Projekat “osnovne penzije” je baš i namijenjen ljudima kao što su Hans Rudolf V., koji su radili čitav život.
Sadašnja velika koalicija je već treća vlada koja se bavi tim pitanjem, ali do realizacije nikad nije dolazilo jer su se uvijek pojavljivale neke razlike među koalicionim partnerima.
Sada je pronađeno kompromisno rješenje: prihodi će se provjeravati, ali se u tu provjeru neće uključivati imovina s kojom osoba raspolaže i neće se uzimati u obzir finansijska situacija cjelokupnog domaćinstva.
Hans Rudolf V. kaže da je njemu svejedno hoće li se ta provjera obavljati ili neće. On već i sada nadležnim službama mora svoje finansijsko stanje da stavi u potpunosti na uvid, kako bi dobio osiguranje. Njemu je najvažnije da mu konačno ostane nešto novca nakon što podmiri osnovne troškove.
A dobro bi bilo i da više ne mora da ide u Centar za socijalni rad.
“Mene nije sramota što dobijam to osnovno osiguranje, ali ipak je malo neugodno kada kažem da dobijam socijalnu pomoć”, rekao je.
I on ponekad mora da se obrati humanitarnim organizacijama kada mu treba nešto odjeće ili nešto za kuću što od svojih primanja ne može da kupi.
Najvažnije mu je, međutim, da on i njegova supruga ne žive izolovani od svijeta. Imaju djecu, unuke i praunuke koji ih često posjećuju. Ali ipak bi ga radovalo da mu od osnovne penzije, koja bi trebalo da bude uvedena od 2021. godine, ostane nešto novca u džepu.
“Pa da, jasno, onda bih sa suprugom izašao u grad. Mi već dugo nismo bili tamo”, kaže Hans Rudolf V.
