Softver izraelske Grupe NSO se koristi za špijuniranje novinara, boraca za ljudska prava i političkih neistomišljenika, pokazuje istraga medijskog konzorcija.
Istraga koju je proveo međunarodni medijski konzorcij, zasnovana na procurjelim podacima, pružila je dodatne dokaze da se zlonamjerni softver izraelske Grupe NSO koristi za špijuniranje novinara, boraca za ljudska prava i političkih neistomišljenika.
Sa liste više od 50.000 brojeva mobilnih telefona, koju su dobili pariška neprofitna organizacija Zabranjene priče i grupa Amnesty International i podijelili je sa 16 medijskih organizacija, novinari su identificirali više od 1.000 pojedinaca u 50 zemalja koje su navodno klijenti NSO-a izabrali za potencijalni nadzor, prenosi Beta.
Među njima je 189 novinara, više od 600 političara i državnih zvaničnika, najmanje 65 rukovodilaca u privredi, 85 boraca za ljudska prava i nekoliko šefova država, navodi The Washington Post, član međunarodnog konzorcija.
Kuće za koje rade novinari su Agence France-Presse, The Wall Street Journal, CNN, The New York Times, Al Jazeera, France 24, Radio Free Europe, Mediapart, El Pais, Associated Press, Le Monde, Bloomberg, the Economist, Reuters i Voice of America.
Špijuniranje vjerenice Jamala Khashoggija
Grupa Amnesty International navodi da su njeni forenzički istraživači utvrdili da je vodeći špijunski softver Grupe NSO uspješno instaliran na telefon turske novinarke Hatice Cengiz, vjerenice ubijenog novinara WP-a Jamala Khashoggija samo četiri dana nakon što je likvidiran u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu 2018. godine.
Kompanija je prethodno dovođena u vezu sa špijuniranjem Khashoggija.
Grupa NSO je demantirala da su podaci na kojima se zasniva izvještaj procurjeli sa njenih servera, navodeći da “takvi podaci nikada nisu postojali” ni na jednom od njenih servera.
Ta kompanija je navela da je izvještaj “pun pogrešnih pretpostavki” i ponovila da softver prodaje jedino vlastima, za upotrebu protiv terorista i najvećih kriminalaca.
Kritičari te tvrdnje nazivaju neiskrenim i ukazuju na problem gotovo potpunog nedostatka regulacije privatne globalne industrije nadzora.
