Bešlaga Bajraktarević (85) iz Donje Špionice kod Srebrenika već 22 godine praktikuje Davudov post, specifičnu vrstu ibadeta koja zahtijeva izuzetna odricanja i upornost.
Kako je Bajraktarević kazao novinaru agencije Anadolija, Davudov post podrazumijeva da se tokom cijele godine svaki drugi dan provodi u ibadetu posta, a tvrdi da je ovaj post najdraži Bogu.
Otkrio je kako je sve počelo, prije 22 godine.
„U jednoj emisiji na televiziji, početkom 1989. Godine, vidio sam bračni par, čijih se imena više ni ne sjećam, a koji su 25 godina praktikovali ovu vrstu posta, nakon čega sam odlučio da i ja zapostim Davudov post. Na početku nikome nisam govorio i niko nije ni znao osim mojih ukućana. Kada sam počeo postiti osjećao sam se puno zdravije, tako da se ni danas u 85. godini nipošto ne bih odrekao ove vrste posta, postit ću ga dok sam živ i zdrav“, poručio je Bešlaga Bajraktarević.
Pored 22 godine Davudovog posta, Bešlaga od 12. godine posti mjesec ramazan i dosad je ispostio 73 ramazana.
„Negdje sam pročitao da se jedan od ashaba požalio poslaniku Muhamedu da mu je malo da samo posti mjesec ramazana, na šta mu je poslanik odgovorio da posti takozvane bijele dane, odnosno 13., 14. i 15. dan svakog mjeseca. Kada se ponovo požalio da mu ni to nije dovoljno, poslanik mu je predložio da posti svaki drugi dan, a kad je rekao da on može i više od toga, poslanik mu je odgovorio da nema više i da je to nafila post, koji je ostao u tradiciji sljedbenika islama do današnjih dana“, kazao je Bajraktarević.
Da ga zdravlje dobro služi, Bešlaga je potvrdio tako što svaki dan odlazi u obližnju džamiju da klanja pet namaza i kroz smijeh kaže da ustaje i pada u namazu kao mladić.
Dužnost mujezina u džematu Špionica počeo je obavljati u jednoj od najstarijih džamija u ovom dijelu Bosne, odmah nakon povratka iz Medrese u Gradačcu prije više od 60 godine, a iako je već zagazio u devetu deceniju života, ovu dužnost redovno na svim namazima obavlja i danas u novosagrađenoj džamiji u Špionici.Staru džamiju nije teško primijetiti pri dolasku do kuće Bešlage Bajraktarevića. Ističe se posebnom gradnjom, pa smo Bešlagu upitali kada je ona izgrađena. „Izgradili su je moj pradjed i njegov brat“.
Kaže da tačnu godinu ne zna, ali se pretpostavlja da je to bilo daleke 1870. godine.
1945. godine otac ga je poslao u medresu, ali zbog ratnih dešavalja tamo je ostao samo dva mjeseca, nakon čega se vratio kući. Iako je cijeli život obavljao najteže poljoprivredne radove, nikada, pa ni u toku najvećih ljetnih vrućina, nije došao u iskušenje da prekine post.
Čovjeka koji posti već sedam decenija vidi ogromna razliku između ramazana nekad i danas.
„Prije nisi mogao nikoga vidjeti da ne posti, a ako i nije postio on se krio, nije to pokazivao javno kao danas“, kaže Bešlaga.
„Prije su bili bolji ljudi, bolji vjernici, poštovali su se stariji što je danas veoma rijetko“ ,dodao je on. Bešlaga Bajraktarević je otkrio novinaru anadolije kako mu je želja da svoje znanje i navike prenese na nekoga od svojih bližnjih. Obećao je da će, kad ga naredni put posjetimo, za Anadoliju ispričati još mnogo zanimljivih priča koje nigdje nisu zapisane.
(VisokoIN/Anadolija)
