Jedan od najmlađih i najuspješnijih solo izvođača pop muzike svakako je Visočanin Armin Muzaferija, koji je za veoma kratko vrijeme postao prepoznatljiv u zemlji i regionu. U danima ramazana sve češće ga viđamo kao gosta na TV ekranima, kada najradije zapjeva ilahiju ili sevdalinku, koje, kako kažu stariji i iskusniji izvođači, odlično interpretira.
– Najljepši osjećaj je pjevati o onome što najviše volite, a to je Dragi Gospodar. Kada radim svoju muziku, pjevam o čistoj ljubavi, a svaka pjesma koja ne nosi poruku, uzaludan je trud pjevača i autora. Muzika jeste dijelom zabava, ali treba da nosi i neku poruku – govori Muzaferija.
Osmijeh na lice
Ramazanske dane najradije provodite u Visokom. Kakav je ramazan u manjim sredinama?
– Bio sam i u Sarajevu i u Istanbulu za vrijeme ramazana, ali opet mi je nekako najljepši osjećaj u mom naselju sa mojim komšijama i porodicom. Činjenica da je to manja sredina, svakako je doprinijela tome da se stari običaji zadrže, a ponosan sam na to da se u Visokom drži do toga da je čaršija pusta u toku dana. Sve je prilagođeno ramazanu pa i izlasci omladine više nisu to što su bili nego se ide na mukabele, predavanja, teravije.
U Sofiji ste prošle godine osvojili priznanje za najbolji vokal u našoj zemlji, a potom i domaću nagradu “Isa-beg Ishaković” u kategoriji sevdaha. Dobitnik ste još nekoliko priznanja, jeste li očekivali ovaj uspijeh?
– Očekivanja uvijek postoje, ali ne mogu reći da je to prioritet. Nekoliko puta sam ostao zatečen nekim priznanjima. Drago mi je što je to došlo kao rezultat dobrog rada. Zahvalan sam Bogu što radim posao koji volim i najljepši osjećaj je kada nekome pjesmom popravim dan ili što mogu uraditi humanitarni koncert i vratiti nekome osmijeh na lice.
Neosporno je da tinejdžerke lude za Vama. Godi li Vam to?
– Sve što je u granicama, čovjeku odgovara. U mojoj publici više je žena i normalno je da muški vokal ima više ženskih fanova i obratno. Kada uzmemo u obzir moje godine, logično je da tinejdžeri vole slušati mlađe pjevače. Vjerovatno to za 30 godina neće biti tako, ali će mi biti drago da publika koju sada imam, odrasta zajedno sa mnom.
Ne kajem se
Radili ste s izvođačima poput Halida Bešlića, Harija Varešanovića, Bojana Marovića… S kim biste voljeli raditi pa da kažete da Vam se ostvario san?
– Najveće zvijezde na Balkanu dolaze upravo iz Sarajeva pa je sve ostvarenje sna. Ali, volio bih da to bude Dino Merlin. Često se susrećemo i nikada nismo razgovarali o tome, ali ko zna, možda nekada hoćemo.
Ljubavna tematika je glavna u Vašim tekstovima. Kako je u privatnom životu?
– Mislim da se to može zaključiti i po mojim pjesama. Veoma sam zadovoljan, u dugoj sam vezi i to lijepo traje. Kako kažu: “Ozbiljnu vezu i zaruke lijepo je sakriti, a vjenčanje obznaniti.” Tako će biti i u mom slučaju.
I, za kraj, jeste li u karijeri učinili nešto zbog čega se i danas kajete?
– Kada kažemo da nam je ovako ili onako, onda se miješamo u Božije. Možda bi neke stvari bolje ispale, a opet neke druge lošije. Ali, da se kajem nešto i da sam neku grešku napravio, nisam. Možda sam samo nekada mogao biti vredniji, ali sam, generalno, zadovoljan, jer moja karijera ide uzlaznom putanjom.
Do kraja godine album
Vrijedno radite na novom albumu. Kada možemo očekivati da izađe?
– To će se desiti do kraja godine, jer su mi takvi i ugovori. Već sam završio više od pola posla, samo je pitanje dana kada ću ući u studio i posvetiti se tome u potpunosti.
Porodica na prvom mjestu
Doselili ste se prošle godine u Sarajevo. Nedostaju li Vam najbliži?
– Ovaj posao zahtijeva dosta odricanja pa čovjek poželi kuću i roditelje, brata i sestre, za koje sam ja posebno vezan. Zato se često dogodi da ovi mlađi idu na koncert sa mnom, jer je roditeljima to poprilično naporno. Svakako da im rado odem, čim ugrabim priliku, jer mi je porodica na prvom mjestu.
Veza s Rebekom Dremelj
Imate li problema u sadašnjoj vezi zbog neke prethodne. Bili ste u ljubavi s Rebekom Dremelj, kako Vaša djevojka gleda na to?
– To sve ide u paketu sa poslom. Ako je prihvatila posao, prihvatila je i to. Moja djevojka zna da mediji vole staviti neke naslove radi što većeg tiraža. Ali, o meni se i nije baš tako loše pisalo, pošteđen sam žute štampe.
(VisokoIN/Avaz)
