Ulična akcija pod sloganom „Odobravaš li rodno zasnovano nasilje?“, povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u organizaciji Fondacije “CURE”, održana je danas ispred Katedrale u Sarajevu.
Izloženi su danas i transparenti sa natpisima: “Kao žena ja nemam državu”, “Nenasilje nije privilegija, to je moje pravo”, “Moje tijelo, moj izbor” i “Žena sam, ne ignoriši moje postojanje”, javlja Anadolu Agency (AA).
Aktivistkinja Fondacije CURE Vildana Džekman pojasnila je da one žele da skrenu pažnju na to da ni statistike ne prepoznaju nasilje koje se dešava nad ženama.
“Dakle, govorimo o svim oblicima nasilja. Mi smo prema izvještaju o sigurnosnoj situaciji u BiH dobili podatak da se desio 11 ubistava pri tome nije navedeno koliko ubistava se desilo nad ženama. Zahvaljujući medijima došlo smo do podataka da su se samo na području Federacije BiH desila ubistva tri žene i jedne djevojčice, na području RS-a šest ubistava žena”, pojasnila je Džekman navodeći da je ovo podatak za vremenski period januar-septembar ove godine.
Prema njenim riječima, to nisu zanemarivi podaci nego su u pitanju ubistva žena prouzrokovane kontinuiranim nasiljem nad ženama.
“Mi smo danas ovdje kako bismo skrenuli pažnju javnosti da je važno i da institucije prepoznaju ovaj problem i da bilježe ove probleme. Ovdje smo jer ne odobravamo nijedan oblik nasilja nad ženama. Prema generalnim statističkim podacima, svaka treća žena proživi neki od oblika nasilja. Ono na šta još danas želimo skrenuti pažnju jeste da u većini slučajeva žene ne znaju da se nad njima dešava nasilje posebno kada govorimo o emotivnom nasilju”, istakla je Džekman.
Naglasila je da u BiH još uvijek imamo veliki porast emotivnog, psihološkog nasilja i ekonomskog nasilja.
“Dakle, iskorištavanje žena, vršenje pritiska… Problematika prijavljivanja nasilja problem najčešće zbog institucionalnih mehanizama na koje ona nailazi”, poručila je Džekman.
Jadranka Miličević, suosnivačica fondacije CURE kazala je da je ključni problem u BiH, kada je nasilje nad ženama u pitanju, taj što niko ne radi posao za koji je odgovoran.
“Sistem kao sistem ne preuzima odgovornost i brigu za kompletno nasilje. Kada govorimo o nasilju ne mislimo samo na nasilje u kućama, porodici, Nama je jako važno naglasiti na nasilje u svakodnevnom životu, od tramvaja, šalterskih službenika, na ulici, na fudbalskim utakmicama, u školama, nasilje na djecom”, pojasnila je Miličević.
