1. Kriza je.
U Visokom nikad nije kriza i uvijek ima neko razgrtanje novaca, uz različite povode, na različite načine, i često slične aktere. Od priče o muletini i privredi koja cvjeta i buja, preko ratnog vihora pa i veselja, aerodromskih giga-projekata, preventske senzacije, piramida Sunca, Mjeseca, Jupitera i Saturna, pa sve do epohe moderne najezde Arapa. Uvijek ima para a onima kojima je kriza – uvijek je kriza. Nisu se snašli.
2. Mladi nemaju gdje da izađu.
Mladi redovno i uredno izlaze, uživaju i u čarima noćnog života i u čarima opojnih sredstava. Ljube se, vole, lažu, kasne u povratku kući, sve najnormalnije. Uvijek ima i nekoliko glavnih kafana, prepoznatljivih po voznom parku i muzičkom ukusu. Stari zapravo nemaju gdje izaći, ali oni svakako nisu ozbiljni potrošači. Mladi često idu u Kiseljak ili Busovaču – ne zato što je tamo ljepše nego zato što se tamo odbijenice lakše podnose.
3. Mrzim visočko ljeto.
Svi smo mi voljeli visočko ljeto i čekali da u tih 7 dana svaku noć šetamo u veselom haosu Visočkog ljeta. Visočko ljeto ne nestaje zato što ga neko ne voli, nego zato što nam je dosadio dekor teferičko-gradskih manifestacija koje su uostalom susjedni gradovi i kopirali. Čekam da Visoko napravi nešto bolje.
4. Nikad nisam glasao i nikad neću glasati za SDA.
Svi su bar nekada, bar malo glasali za SDA. Ozbiljna anketa bi vjerovatno donijela odgovor da niko u Visokom ne glasa za SDA. I da niko nije bio komunista. I da niko ne voli Rubinov vinjak sa 5 zvjezdica. Sve su to šarene laže. I ja sam nekad glasao za SDA, pa šta sad?
5. Za vikend idemo na ranč.
To nije ranč, to je imanje roditelja ili njihovih roditelja, ali „ranč“ zvuči bolje nego „rodna gruda“.
6. Ne pijem više.
Alkoholizam je neizlječiv u dimenziji čovjekove potrebe za bezumljem, a navedena rečenica je doslovno prenesena sugestija ljekara. Dubina ozbiljnog tona pri izgovaranju, upitnik u očima mudrog autora kao da poziva na nešto ljuto. Alkoholizam mi zapravo nije u fokusu – istom dubinom i istim upitnim pogledom se izgovara i komentar o nepoželjnom zetu, uz riječi: fin mi je!
7. Žao mi ove omladine.
Omladina nikada i nigdje ništa ne dobiva, a ponegdje se kamenjem, pištaljkama i olovkama bori za svoja prava. Čovjek starenjem postaje samo sebičniji i sve mu manje pada na pamet da se posvećuje nečijim verterovskim patnjama. U poslovnom smislu – stvar je još i gora. Fitilj dogorijeva i sve je manje osjećaja da treba postati velikomučenik i moralna vertikala.
8. Nije problem.
U Visokom je sve problem, a naročito ako je obilježeno kao „nije problem“. Nije problem je zapravo kompjuterska „loading“ poruka, poruka procesuiranja i traženja meni najboljeg rješenja. „Ne mogu“ ili „neću“ u Visokom svakako nećete dobiti kao odgovor, naročito od ozbiljnih ljudi.
9. Policija ništa ne radi.
Radi, jaštaradi. Možda nekada ne stigne uhvatiti neku sitnicu, ali itekako radi. Prošle sedmice mi se u svom radnom vremenu javio prijatelj, policijski inspektor, i kaže da hoće da mi zaplijene auto zbog neplaćenih kazni za saobraćajne prekršaje. Kažem: prvo, auto je registrovano na suprugu i drugo: platit ću. Kaže mi: „Nema problema, svakako se šalim i samo sam htio provjeriti jesi li redovan platiša onda kada informacije dođu do supruge“.
10. Ja bih sad sve prodao i otišao iz Visokog.
Niko neće da ide iz Visokog bez ponude koja je mnogostruko bolja i kalkulacije da nema više šta smutiti komšiluku, rodbini i prijateljima. Da se zabavio koliko je htio, da je prodao šta je stigao i da će mu negdje drugo biti stostruko komformnije i bolje. A kada je i tako, nastavlja se prijem dnevnih izvještaja o stanju u voljenom Visokom, a vikend je svakako prilika za pobjeći, doći, vidjeti i ponovo pobjeći!
(Visokoin.com / Damir Delić Đuljić)
