Islam i sekularnost se dobro podnose. Kako je to moguće? Bosanci mogu da nam to pokažu, piše sedmičnik Die Zeit, a prenosi Deutche Welle u članku pod nazivom ‘Model Sarajeva’.
Mini suknjice su nevjerovatno kratke u Sarajevu, gradu u kojem muslimani čine većinu stanovništva.
No jedan od vodećih bosanskih stručnjaka za šerijatsko pravo dodaje: To će se promijeniti kada nastupi zima, piše danas njemački listr ‘Die Zeit’ i nastavlja:
“Bosanski muslimani mogu vas poprilično nasmijati, ali groblja na svakom uglu podsjećaju vas da je put do njihovog humora popločan grobovima. Šta nama Nijemcima pada na pamet kada pomislimo na Bosance, koji su već 500 godina evropski muslimani?
Uglavnom samo jedna riječ: Srebrenica. Ništa se ne uklapa u tvrdnje kako bosanski islam postaje sve radikalniji. Srpski nacionalistički izvori prenose takva gledišta, a zapadnjačke islamofobične web stranice to zahvalno šire i pišu “Oni su opasnost za Evropu!”
Većina od oko dva miliona muslimana u BiH, to potvrđuju i istraživanja javnog mnijenja, ne uzimaju ozbiljno vjerska pravila i običaje. Mole malo, a piju puno. Istovremeno je ratna trauma ojačala njihovu etno-religioznu nacionalnu svijest. Bošnjacima se sada nazivaju svi – dakle i sekularni muslimani.
“Nismo opasnost za svijet, već uzor i model”, riječi su kojima Islamska zajednica u BiH vrbuje za svoj svjetonazor. A ona je zaista jedinstvena u muslimanskom svijetu. Organizirana je kao crkva, a na vrhu je reis, kao nadbiskup.
Bosanski model je proizvod istorije. Kada je Austro-Ugarska anektirala BiH, koja je do tada bila pod osmanlijskom vladavinom, Beč je iz političkih razloga bosanske muslimane želio osloboditi uticaja sultana u Istanbulu.
Autonomno tijelo koje je tada nastalo održalo se do dan danas. Riječ je o piramidi sa demokratskom strukturom: Baza – džemat, u kojoj je otprilike stotinjak domaćinstava, bira vijeća iz kojih nastaje parlament koji broji 83 člana. Taj parlament bira 15-članu vladu – rijaset.
Pod upravom rijaseta su sve džamije i 1.400 imama. Imam, glavni imam i muftija, riječ je o teritorijalno podijeljenoj klerikalnoj hijerarhiji. Zvuči previše austrijski da bi se ovaj model mogao predstaviti u Berlinskoj četvrti Kreuzberg. Ali zar to ne bi mogao biti model za svijet, pa i za Njemačku?
Laboratorija muslimanskog društva
Od početka 20 stoljeća su bosanski imami povezani kako sa muslimanskim tako i zapadnim načinom razmišljanja. To se posebno reflektira na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu, intelektualnoj okosnici vjerskog fanatizma.
Pa ipak BiH nije uspjela da potpuno odoli radikalnim strujanjima, koja su se tokom rata pojavila u formi mudžahedina. Prema vehabijama saudijskog pravca reis Cerić je najprije imao politiku otvorenih vrata.
Pozvao ih je da uđu u Islamsku zajednicu ali pod uslovom da poštuju njena pravila. No većina to nije željela. Od njih je tokom godina nastala frakcija mladih selefija, rođenih u Bosni ali okrenutih protiv Islamske zajednice, ako ništa drugo onda zato što poziva na sekularnu državu.
Kada vidite te mlade ljude sa bradom i trofrtaljnim pantolanama kako prolaze pored djevojaka u mini suknjicama, onda vam se Sarajevo učini kao laboratorija muslimanskog društva. Šta je pravi recept za pluralizam? Koji su njegovi sastojci?
U kafiću u centru grada sedam mladih ljudi došlo je na poziv njemačkog lista ‘Zeit’ da kažu šta za njih znači biti musliman. Neki ocjenjuju svoje porodice komunističkim i kažu da se se sami morali dati u potragu za vjerom.
Prije sam mrzio islam. Sada se osjećam kao da sam konvertiran, kaže Safet, inače slikar.
Sasvim drugačije razmišlja studentica Ajla, na putu da postane inžinjerka. Došla je u kratkoj haljini bez rukava, duboko uvlači dim cigarete i kaže kako se radikalno distancirala od islama, jer je retrogradan i neprijateljski prema ženama. Pored nje sjedi Hikmet, sin imama, koji je stajao na listi za pogubljenje.
‘Nakon genocida koji se desio’, kaže, ‘ponosan sam što mogu da se molim pet puta na dan’. Među ovim mladim ljudima ekstremne su razlike, ipak svi pokazuju razumijevanje jedni za druge.
Za njihove roditelje islam je uglavnom set običaja: sunećenje, Bajram, baklava, gurabije. Kada kćerka posegne za maramom, majka je odgovara i kaže joj: ‘Pa nisi još ostarila!’, piše ‘Die Zeit’.
