Svakog ljeta vode se u Hrvatskoj, posebice u Dalmaciji, žestoke rasprave o “neželjenim gostima” Jadrana, zapravo siromašnom svijetu koji ljetuje o svojem trošku. Dolaze autobusima, noseći sa sobom hranu i piće iz zavičaja, zauzmu mjesta na plažama…
I ništa ili veoma malo novca ostavljaju domaćinima. Prijašnjih su godina sinonim za takve goste bili Česi, a u posljednje vrijeme to su Bosanci i Hercegovci koji dolaze vikendom.
“Tko se ruga, snaći će ga ruglo”, kaže stara poslovica. Bosanskohercegovačka zimovališta poput Kupresa, Vlašića, Blidinja, Jahorine i Bjelašnice prepuna su turista iz Hrvatske, napose Dalmacije.
Većina njih dolazi u aranžmanima putničkih agencija, ali je i nemali broj onih što dolaze u privatnom aranžmanu. Na ovdašnjim su cestama najbrojniji automobili ST, MA i DU registracija, na gornjem prtljažniku skije, a u donjem pancerice, demižoni vina, komadi pancete, sarma u loncu, vrući čaj u termosici, plinski rešo s bocom…
Opremljeni ljudi poput planinara. Iz Dalmacije dolaze i privatni učitelji skijanja. Od Splita ili Makarske do Kupresa tek 150 km, pa se jutrom dođe, danju skija, navečer vraća doma; baš kao što ljeti čine gosti Jadrana iz Bosne i Hercegovine.
Keramika puca
Istina, takvi gosti manje troše, ali su veoma važni – kaže vlasnik Zimskog centra “Adria-ski” Zvonko Bagarić.
– Važni su zbog djece koju dovode. Ta djeca su naši budući gosti. Važno je, dakle, odgojiti i dobiti gosta, a to se najbolje čini razvijanjem ljubavi prema planini, snijegu, čistom zraku i zimskim aktivnostima.
A to što bogatiji troše više, siromašni manje, sasvim je razumljivo. Za Kuprešane je veći problem zimovanje na crno. Ovdje je, naime, posljednjih godina sagrađeno više od 500 vikendica čiji su vlasnici mahom iz Dalmacije.
-Sve su te vikendice legalno sagrađene i tu nema nikakvih problema – kaže Stjepan Herceg, gradonačelnik Kupresa. Slijedi izgradnja još toliko vikendica za koje su već prodani placevi. No problem je u tome što vlasnici na crno izdaju ili ustupaju vikendice u vrijeme sezone svojim rođacima ili poznanicima, tako da Općina nema od toga praktično ništa.
Tu se treba ugledati na Hrvatsku i njezino zakonodavstvo, ali to nije u ingerenciji općina. Sjetih se prigovora iz Dalmacije da vikend-gosti mokre u more. Da se našalim na budalaštine, slično se događa i na kupreškim skijalištima gdje neki zapišavaju iza borovih stabala.
– Bolje i to nego da dođu na WC – kaže jedan vlasnik restorana.
– Jer u našim WC-ima tresu noge od snijega udarajući potkovanim pancericama po pločicama, pa keramika puca. Tu su Dalmatinci u prednosti jer se pločice ne mogu oštetiti bosim nogama.
Svi se ljudi, dakle, slično ponašaju u sličnim prilikama bez obzira na to odakle su. I nije junaštvo s punim džepom novca odvesti djecu na skijanje ili kupanje, nego im praznih džepova omogućiti radost na snijegu ili moru, naučiti ih plivanju u Brelima ili skijaškim vještinama na obroncima Čajuše.
(VisokoIN/Slobodna Dalmacija)
