Oni koji vladaju Bosnom i Hercegovinom sebi su unaprijed obezbijedili najmanje milion glasova, kupljenih nepotizmom i korupcijom, tvrdi analitičar Žarko Papić, pozivajući se na istraživanje koje je sa saradnicima proveo pred izbore 2018. godine.
Da li su izbori u BiH zarobljeni i da li je 2. oktobra moguć preokret?
Žarko Papić tvrdi da je pristalica „revolucije olovkom“, ali da nije optimista. Podsjeća da je 2018. izveo računicu o „milion sigurnih glasova“, koje donose zaposleni u javnom sektoru i njihove porodice. Danas, četiri godine kasnije, situacija je, tvrdi Papić, mnogo gora.
“U međuvremenu se iz BiH iselilo nekoliko stotina hiljada ljudi. Otišli su oni koji su nezadovoljni i koji bi vjerovatno glasali protiv vladajućih. Dakle, iseljavanje je najuspješnija strategija za održavanje na vlasti”, kaže Papić.
Nezadovoljni i zarobljeni
Iseljavanjem se, ističe Papić, trajno mijenja struktura glasačkog tijela, a pri tom se lažiraju i ekonomski pokazatelji, poput onog o smanjenju nezaposlenosti. Istina je, kaže, da se ljudi zapošljavaju, ali ne u BiH, nego u Njemačkoj i Austriji.
“Vlast snažno podržava iseljavanje, ne samo zbog glasanja, nego i zbog toga što oni koji odu na zapad šalju novac svojim roditeljima. Tako se stvara siva zona socijalne zaštite i smanjuje nezadovoljstvo”, kaže Papić.
Nezadovoljni odlaze, a u BiH ostaju – zarobljeni, smatra Papić. Kad sabere broj zaposlenih u javnom sektoru, u koji ne spada samo javna i lokalna uprava, nego i obrazovanje, policija, Oružane snage i druge javne službe, sa privatnim kompanijama vezanim za javni sektor, i ako se tome doda po dvoje-troje iz njihovih porodica, vladajući imaju osiguranih najmanje milion glasova.
“Vozač ili kafe kuharica u nekom ministarstvu ne glasaju za partiju koja je „njihovog“ ministra dovela na poziciju, oni glasaju za svoje radno mjesto, jer su mnogi od njih zaposleni „preko stranke“. Čak i oni koji nisu na ovakav način došli do radnog mjesta zaplašeni su da bi, ako vladajući izgube, mogli ostati bez posla i plate”, objašnjava Papić.
Razrađen sistem
Sociolog Ivan Šijaković smatra da je ovaj sistem zabetoniran prije deset i više godina i da tu nije moguća nikakva promjena.
“Sistem je razrađen, sve se tačno zna. Zaposleni u državnom sektoru moraju da donesu pet, šest ili deset sigurnih glasova. Penzioneri, njih 70 odsto ili možda i više, isto tako na izbore izlaze pod euforijom da, ako ne glasaju za vladajuću stranku, neće imati penzije”, kaže Šijaković.
Dodaje da imamo i oko 30 odsto ljudi koji misle da je vladajuća partija poslana od Boga i da je na njenom čelu božji izaslanik, tako da je većina zagarantovana.
Šijaković tvrdi da je sve unaprijed režirano i da nikakve spoljašnje okolnosti ne mogu izvršiti dodatni pritisak da se to promijeni. Podsjeća da je ovakav model provođenja izbora postao opšti globalni trend.
“Danas je trend da se manipulacijom dolazi na vlast. Pogledajte Evropu. U Britaniji je na vlasti bio Boris Džonson, tip koji na sve liči osim na ozbiljnog premijera. Tako je i u Njemačkoj ili Francuskoj. Pogledajte premijera Italije, Dragija. Taj kod ozbiljnog domaćina ne bi mogao ovce da čuva, a ne da vodi jednu ozbiljnu državu”, kaže Šijaković.
„Ako je to rješenje, dajte da ljekar NAPIŠE DA SMO NORMALNI“ Da li smo bliže testiranju mentalnih sposobnosti političara u BiH.
Podsjeća da je ovaj trend još izraženiji u malim i ekonomski slabim državama bez demokratske tradicije, kakve su BiH i druge zemlje regiona.
“Što je slabija zemlja, to se na nju sve ovo još teže odražava i propast je dublja”, smatra Šijaković.
Ucjenjivanje birača
Uprkos svemu, Vehid Šehić, bivši član Centralne izborne komisije BiH i predsjednik Strateškog odbora Koalicije “Pod lupom”, kaže da je umjereni optimista, mada je svjestan u kakvoj zemlji živi.
Tvrdi da su izbori jedini demokratski način mijenjanja vlasti.
“Istina, sigurno je da oko 400.000 do 500.000 ljudi u BiH rade u institucijama države ili u javnim i državnim preduzećima, ali moramo shvatiti da u BiH ima oko 3.350.000 registrovanih birača. Nek ih je sada dva miliona, računica pokazuje da je mnogo više onih koji ne rade u institucijama i javnim preduzećima”, kaže Šehić.
On podsjeća na razne metode ucjena birača, na slikanje glasačkog listića mobilnim telefonima i na sveprisutnu direktnu kupovinu glasova, i to za mizerne iznose.
“Da bi se taj sistem razbio mora se obezbijediti skeniranje glasačkih listića i elektronska identifikacija birača. Tako bi se spriječilo da jedan čovjek glasa po sedam, osam ili devet puta sa različitim ličnim kartama. Ali, da bi se to promijenilo mora se mijenjati Izborni zakon BiH, a zakon mogu promijeniti samo poslanici u Parlamentu BiH”, navodi Šehić.
Dodaje da je ključno pitanje da li oni koji su stvorili ovaj sistem falsifikovanja izborne volje građana žele da promijene ono što im omogućava ostanak na vlasti.
Šehić se nada da će na predstojećim izborima biti veća izlaznost, kako bi se građani izborili za svoju slobodu.
“Vrijeme je da im pokažemo da vrijedimo daleko više od njih i da ne prihvatamo nikakve ucjene, prijetnje i uslovljavanja, da ne prihvatamo da nas neko ponižava nudeći 30, 40 ili 50 KM za glas”, poručuje Šehić.
Klijentelizam
Politička analitičarka Tanja Topić ističe da su glavni politički akteri u BiH u posljednjih petnaestak godina do savršenstva doveli sistem koji se temelji na dvije osnovne poluge: klijentelizmu i političkoj korupciji.
“Povećana izlaznost građana na izbore je najbitniji preduslov da se na neki način prodiše i da se neke stvari promijene, kako bi se anulirao ovaj isprogramirani i matematički riješen model, koji unaprijed omogućava veliku prednost vladajućim partijama”, kaže Topićeva, piše srpska.info.
