SANSKI MOST – Zbog vremenskih prilika, te čestih smjena sunčanih i kišnih intervala, šume oko Sanskog Mosta ovih dana su prepune gljiva, pa je u prirodi veliki broj građana koji ih sakupljaju i potom koriste u prehrani.
Jedan od najboljih poznavalaca svijeta gljiva na ovim prostorima, književnik i ekolog Amir Talić, ističe kako treba biti maksimalno oprezan prilikom njihovog branja, jer se jestiva gljiva vrlo lako može zamijeniti za otrovnicu.
Prema njegovim riječima, ovo je period godine kada u šumama dospijeva nekoliko jestivih vrsta pečuraka, a najzastupljenije su bijela gljiva ili mlječnica, lisičarka i vrganj, dok se u nešto manjem obimu mogu pronaći krasnica i puhara.
“U ljetnom periodu u našim šumama možemo još pronaći sunčanicu, blagvu ili rujnicu, te opet vrganj koji dospijeva u nekoliko kola ili vremenskih faza. Preporuka svim sakupljačima koji nisu dobri poznavaoci gljiva je da svaku od njih, ukoliko nisu potpuno sigurni da je jestiva, ne koriste i da je bace. Bolje je gljivu odbaciti nego je unijeti u organizam pa potom imati zdravstvene posljedice, pa čak možda i smrtni ishod”, kazao je Talić.
Prema njegovim riječima, najprisutnije gljive otrovnice u ovdašnjim šumama su muhara i pupavka, koja se smatra jednom od najotrovnijih.
“Posebno opasna gljiva u ovom periodu je bijela pupavka. Jedna takva gljiva je dovoljna da otruje veći broj ljudi, a ne smije se čak ni stavljati u istu košaru sa ostalim gljivama. Ona je jednako otrovna kao i zelena pupavka, koju veći broj gljivara početnika brka sa šampinjonima, pa je i uberu”, objašnjava Talić.
Dodaje kako kišno vrijeme može u značajnoj mjeri uticati na izgled gljiva i tako prevariti i iskusnije sakupljače.
“Recimo, kiša može s otrovne gljive, kao što je muhara, sprati bijele pjege po kojima je ona karakteristična i tada ona nalikuje na jestivu gljivu rujnicu. Dovoljno je da uberete jednu takvu gljivu i da se potom lako otrujete”, kaže on.
Talić ističe kako su gljive u gastronomiji mnogih zemalja veoma važna prehrambena namirnica i žali zbog toga što se kod nas ne vodi dovoljno računa o edukaciji građana kada se radi o njihovom sakupljanju ili prehrani.
“Kod branja gljiva postoji nekoliko važnih preporuka, a jedna je da se gljiva uvijek siječe nožem pri korijenu i da se čisti na licu mjesta, u šumi. Svako gaženje gljive je uništavanje njihove reprodukcije, a danas imamo i nesavjesne pojedince koji odlaze u šumu i skrnave prirodu tako što bacaju i ostavljaju iza sebe smeće”, dodaje Talić.
Kao primjer ističe Sloveniju, gdje je gljivarstvo jedna vrsta tradicije, te okuplja čitave porodice koje odlaze u šume, zajedno beru gljive i uživaju u čarima prirode.
