Svojevremeno nam je prof. Esad Zgodić, objašnjavajući svoju Ideju bosanske nacije, postavio pitanje zašto je odrednica Bošnjaci ekskluzivno rezervirana za muslimane i zašto Bošnjaci ne mogu biti pravoslavci i katolici?
Zgodićeva poenta bila je u tome da je naziv Bošnjaci ustvari izvedenica iz dobrih Bošnjana, ljudi koji su uglavnom bili pripadnici crkve bosanske. Dakle, nisu bili muslimani.
Po tom principu, logično je pitanje koje je postavljeno, a bilo bi zanimljivo čuti mišljenja kada bi recimo maloljetni borac Armije BiH, čovjek koji je cijelo vrijeme bio u odbrani Sarajeva u BiH – Srbin i ateist – rekao: Želim biti Bošnjak. Ali ne i musliman. Može li mu to biti zabranjeno? Je li legitimno?
Stojanović je rekao veliku istinu o SDA
Jedan takav Srbin tokom vikenda bio je meta brutalnih napada zbog sljedeće rečenicu: SDA-u je džamija važnija od države.
Ovim je Igor Stojanović ustvari rekao jednu veliku istinu, a nakon što je ona izgovorena – na površinu je izvukla ono što je već jasno – SDA ne želi građansku, nego radikalnu teokratsku državu. Ili bar fildžan-državu u kojoj će to provoditi.
“Mi smo za građansku državu”, rekao je Bakir Izetbegović gostujući na N1 televiziji drhtavim glasom, s knedlom u grlu, svjestan da izgovara laž.
A da Izetbegović priča jedno, a radi drugo vidjelo se po reakcijama na izjavu Igora Stojanovića.
Protiv njega digla se uobičajena trojka – SDA, Islamska zajednica i botovi SDA.
Na pitanje može li iko drugi predstavljati Bošnjake osim SDA, Izetbegović je u istom intervjuu kazao:
“Mogu naravno. Ali jednu posebnu grupu Bošnjaka, privrženih vjeri i domovini ne mogu, ogroman broj tih ljudi je uz nas”.
Dakle, oni koji vjeruju, odnosno oni koji su muslimani su SDA, a oni koji nisu u toj stranci neka su vrsta drugorazrednih vjernika.
U istom intervjuu Izetbegović kaže kako je SDA pomogla da se ljudi vrate vjeri i da se poveća broj vjernika!? Dakle, stranka je preuzela posao i vjerske zajednice.
Tako SDA godinama već radi na tome da poistovjeti dvije stvari – sebe i islam. Odnosno SDA = Bošnjaci muslimani. Na bilo kakav privid sekularizma SDA se gnuša.
Upravo su oni uveli klanjanje džuma namaza u predizborne svrhe, isticanje iftara i ramazanskih druženja u političke svrhe kao i redovne konsultacije s reisu-l-ulemama.
Naravno, cilj Islamske zajednice, kao i drugih vjerskih zajednica, može biti ukidanje ovozemaljskih zakona i uvođenje Božijih umjesto njih i taj cilj je legitiman. I SDA protiv tog cilja ne bi imala ništa.
Čak šta više, posljednjih godina njeni prvaci dokazali su ustvari da su bliži teokratijama i sistemu uređenja npr. Irana nego zapadnih demokratija kakva su Francuska ili Njemačka.
Upravo je SDA dala ogromne ingerencije Islamskoj zajednici i od nje napravila politički faktor koji se miješa u politički život. Tako imamo priliku gledati kako Islamska zajednica daje podršku nekim političarima, obračunava se sa nekim politikama, upućuje svoje vjernike na ovu ili oni političku stranu.
Takav sistem, u kojem su SDA i Islamska zajednica spojene posude, nezamisliv je u normalnim zapadnim demokratijama, ali je itekako prisutan npr. u Iranu. Ustvari, tu SDA ne bi trebala ni postojati, nego se samo stopiti s vrhovnom ulemom koja će provoditi Božije zakona na zemlji.
Da takav sistem ne smeta SDA-ovcima, potvrdila nam je nedavno bivša ministrica vanjskih poslova Bisera Turković. Dok je cijeli svijet osuđivao Iran i izbjegavao ga na diplomatskom planu, Turković je u Sarajevo dovela njihovog šefa diplomatije.
Šta sa Srbima koji su bili u Armiji BiH
Osim nje, s njim se sastao još i Bakir Izetbegović.
Nedavno je i Haris Zahiragić kazao da bi Bošnjaci mogli i trebali možda potražiti prijatelje na istoku u Rusiji i Iranu, umjesto na zapadu.
I riječi Sebije Izetbegović koja kaže da ljubav prema džamiji ne isključuje i ljubav prema državi, što je tačno, ne pogađaju poentu. Jer Stojanović nije pričao o ljubavi. Izetbegovićka vjerovatno pokušava na drugačiji način izgovoriti geslo teokratije po kojem su vjera i država isto.
Stotine je takvih primjera u kojima je vidljivo da SDA ustvari ne zagovara demokratiju nego teokratiju u kojoj bi se ona pitala i za zakone i za vjeru. A, s obzirom na to da to nije moguće provesti na teritoriji cijele države, onda bar na onim dijelovima gdje vladaju. Tamo gdje bi mogli, ali srećom nisu vlast – sve će prozvati izdajnicima i islamofobima.
Na kraju, ne treba možda ni čuditi što Milorad Dodik poistovjećuje Bošnjake s muslimanima. Teško je nešto drugačije zaključiti iz postupaka njegovog dugogodišnjeg koalicionog partnera SDA.
A SDA i Dodik imaju još nešto zajedničko. I SDA bi, kao i Dodik, voljela da Srba u Armiji BiH nije ni bilo. Lakše bi nekako bilo da je to bila ustvari muslimanska vojska. Jer, šta sad s ovim Srbima koji su za Bosnu i Hercegovinu, a nikako se ne uklapaju u islamsku republiku?
