Zamršenom igrom sudbine ili slučaja, pismo Mehmeda Mujanovića (78) koje je napisao Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Užice za ponovno određivanje starosne penzije poslije devet godina stiglo je ovih dana u Sarajevo i uručeno je Mujanovićevom sinu.
Pismo koje je napisao 2004. godine nije tada kao ni narednih devet godina stiglo na adresu na koju je bilo upućeno, iako je udaljenost od Sarajeva do Užica 193 kilometra, vožnje tri i po sata.
Mujanović je bio šokiran kada je na žigu pošte na koverti vidio datum, s obzirom na to da je izgubio svaku nadu da će mu ikada biti dostavljeno.
“Živim u Sarajevu. Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Užice pisao sam 29. aprila 2004. godine radi povećanja penzije. Oni mi, kako stoji u pismu, odgovaraju 16. septembra 2010., a meni pismo stiže tek 12. februara 2013. godine. Ja sam mogao umrijeti, a ne bih znao šta su odlučili za moju penziju. Putovanje pisma za tako važnu stvar kao što je penzionisanje čovjeka od devet godina je sramotno” – kaže Mujanović.
Socijalnom osiguranju Užice Mujanović je, kako kaže, pisao jer mu nije bio upisan cijeli radni staž od godinu i po.
“Brzina puža je, vjerovatno, veća od brzine kojom je pismo putovalo” – dodao je Mujanović.
(VisokoIN)
