Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je 31. decembra 2015. godine optužnicu koja optuženog Sakiba Mahmuljina tereti da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
U optužnici se navodi da je u toku rata u Bosni i Hercegovini, oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske na području općine Zavidovići, optuženi Sakib Mahmuljin, u svojstvu komandanta 3. korpusa Armije RBiH, u čijem sastavu je djelovao i odred “El Mudžahedin”, u toku 1995. godine, dok je trajala vojna operacija Armije RBiH na širem području Zavidovića i Vozuće, u okviru koje su pripadnici odreda “El Mudžahedin” počinili ratne zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima srpske nacionalnosti na tom području, nije ništa preduzeo kako bi spriječio navedeni zločin, iako je imao informacije da se pripadnici ovog odreda spremaju počiniti zločin, te da nakon počinjenog zločina nije preduzeo ništa kako bi kaznio počinioce zločina, navodi se u saopćenju Suda BiH.
Ratni zapovjednik Trećeg korpusa Armije BiH i poratni doministar obrane Federacije Sakib Mahmuljin uhapšen je, podsjetimo, 8. decembra 2015., u svojoj veleljepnoj kući u Sarajevu čija je izgradnja, svojedobno, izdašno „donirana“ iz federalnog proračuna.
Nalog za hapšenje umirovljenog generala potpisao je tužitelj Sedin Idrizović, nakon višegodišnje istrage Tužiteljstva BiH o zločinima nad srpskim civilima i vojnicima u rejonu Vozuće, koja je otvorena još 2008.
ZAŠTO JE PROPALA OPERACIJA „VRANDUK“
„Slobodna Bosna“ je prije četiri godine objavila detalje Operativnog plana akcije „Vranduk“, koji su u proljeće 1995. odobrili tadašnji zapovjednik Armije BiH Rasim Delić i ministar policije Bakir Alispahić.
Meta vojno-policijske operacije, koju su u najvećoj tajnosti pripremali general Jusuf Jašarević, u to vrijeme načelnik Uprave službe vojne bezbjednosti, i Alispahićev pomoćnik Nedžad Ugljen, bili su upravo odmetnuti strani dobrovoljci, odnosno, dokumentiranje i zaustavljanje njihovog protuustavnog i nezakonitog djelovanja.
Bilo je planirano da se mudžahedini, čiji su zločini već bili poznati, do kraja juna ‘95. stave u sistem rukovođenja i komandovanja, a da se u slučaju njihovog otpora, odred El Mudžahedin rasformira.
No, zbog nespremnosti bošnjačkog političkog vrha i otvorenih opstrukcija u obavještajnim strukturama, operacija „Vranduk“ nikada nije realizirana.
Prvi je u obranu mudžahedina stao upravo general Sakib Mahmuljin, koji je, prema sačuvanoj dokumentaciji, inzistirao da se prije poduzimanja vojno-policijskih mjera, prednost da pregovorima.
Prema Mahmuljinovom prijedlogu, s vođama odreda El Mudžahedin (među kojima su, kako će se poslije ispostaviti, bili i neki od ključnih operativaca Al Qaide) trebali su pregovarati politički dužnosnici i predstavnici Islamske zajednice, dok je zapovjednik Sedmog korpusa general Mehmed Alagić bio spreman za provođenje akcije „Vranduk“.
Na koncu je presudio Fikret Muslimović, u to vrijeme najmoćniji vojni obavještajac, koji je podržao Mahmuljinov prijedlog da se incidenti sa stranim dobrovoljcima riješe „političkim djelovanjem“.
