Piše: Damir Delić Đuljić
U vještački zatrovanom i uporno trovanom prostoru u kojem živimo, u ambijentu orkestriranog raspršivanja nepovjerenja, mržnje i falsifikovanih historija, istorija i povijesti ipak žive i pjesme nastale prije i poslije zlih 90-tih godina, koje svjedoče drukčije. Neke su osuđene i odbačene, neke neshvaćene uz unaprijedni prezir, neke su i današnji hitovi, a sve zajedno svjedoče o nečemu što nije mirisalo na „nemoguću državu“, „nemogući prostor“, „užasne ljude“, „balkanski bermudski trougao“, „dejtonsku tvorevinu“ i druge gluposti. Ovo je lista pjesama koje su ružni svjedoci i koje treba ignorisati i zaboraviti. Playlista za zaborav!
Đorđe Balašević – Računajte na nas
Čuveni i hiljadu puta prepjevani Balaševićev hit se ispostavio kao himna generacije koja ne postoji. Oni rođeni pedeset i neke su bili najdirektniji donosioci odluka, uz konsultaciju sa starijim generacijama „antifašista“, i najdirektniji izdavači naređenja onim rođenim šezdeset i neke. Najgore su prošli oni rođeni sedamdeset i neke. Srčano su trčali i neki su izginuli, a većina ih nisu preživjeli.
Đorđe Balašević – Samo da rata ne bude
Pjesma napisana 1986. godine precizno predviđa i odrično odmahuje palcem svakome ko pomisli da kaže da je rat bio nenadan i neočekivan. Bio je zapravo vrlo nadan i očekivan, sa pobjedom nacionalnih političkih opcija kao uvodom u cijeli haos. Nije Balašević toliko pronicljiv i nije bio jedini koji je upozoravao na zlo koje neko kreira i koje ne dolazi samo. Zlo je proizvođeno, distribuisano, pakovano u brojna pakovanja i raspršavano svim sredstvima, od medija do tenkova. Ova pjesma je grozan podsjetnik da to nije bilo tako spontano.
Jura Stublić – Ej moj druže beogradski
Stublićeva pjesma u uvodu pjeva o lijepim curama beogradskim i novosadskim, u zapletu o susretu sa dragim i bivšim prijateljem, a u samom raspletu o osveti. Niko vam je neće odsvirati ili pustiti prije ranog jutra i pola četiri. Kao da je to nešto strašno. Kako ste se ljubit’ znale.
Mugdim Avdić Henda – Sarajevska raja
Hendin topli hit o ljubljenju jedne male sa Baščaršije se razvio u tešku optužbu na račun sarajevske raje i patriota rasutih od Pariza do Londona i unazad. Pjesma je ispala nepopularna ali se i dalje može čuti skoro svuda, najteže u Sarajevu. Visoko se u vicu branilo do zadnjeg Zeničanina, a ni Sarajevo nisu branili samo Sarajlije. Bilo ih je, kažu, svuda.
Kemal Monteno – Da ti roknu samo dvije
O rokanju govore patriotske snage, TV stanice uredno prate godišnjice, boračka udruženja prave nove česme, a ova pjesma više nije simbol poljupca sa okusom kolača tvoje bake, dugog toplog ljeta Zenice i tombole, fiće koji ne pali dok ga raja ne gura, drugim riječima, ona nije simbol dobrog života koji je naprasno prekinut zvucima granata. Ona je za preživjele Sarajlije simbol jednog čitavog košmara, za one koji su bili „na drugoj strani“ ne predstavlja ništa, a one treće uopšte ne zanima. Kao da oni nisu jeli kolače nečije bake, vozili se do Zenice i gurali fiće.
Divlje Jagode – Sarajevo ti i ja
Pjesma o vili s Mojmila govori o tome kako je ljubav jača od svega, pa i entitetskih i etničetskih granica, što je vrlo opasno, crvenkasto, nepoželjno i gluho bilo.
EKV – Zemlja
Pjesma o zemlji za nas i sve naše snove više ne treba nikome. EKV je sačuvao gard nagradskijeg jugoslovenskog benda, ali sve priče o nama su opasne, što je historijski dokazivo u naštampanim verzijama tekstova i misli o nužnosti raspada Jugoslavije. Nema EKV-a, nema Jugoslavije, a pjesma će već biti tabuizirana i prepravljena u priču o kvalitetnom i perspektivnom bendu. Lista ostaje otvorena, kao i podrumirano bure emocija i bure baruta jedne bivše države. Jer po Balaševiću i Rekvijumu sve teče… Čovječe…!?
