Javni emiter, lokalna RTV Visoko, ide u stečaj. Vijest ne bi bila neobična da se iza svega ne kriju spletke politike i moći, što se, prema dokazanoj matrici, najviše odrazi na “malog”, nepodobnog čovjeka.
Znali su da se nešto sprema, no zaposleni u Javnom preduzeću Radio-televizija Visoko, bar neki od njih, nisu ni slutili šta ih čeka.
“U petak, 25. maja, sam izašao iz ove zgrade. Sva oprema je bila na svom mjestu. U subotu ujutro kada sam došao, opreme više nije bilo”, priča za DW glavni i odgovorni urednik RTV Visoko, Alen Jazić. On je jedan od šest radnika kojima, iz nepoznatih razloga, nije ponuđen ugovor na novoformiranom visočkom javnom emiteru – JU Centar za kulturu i informisanje, niti im je ponuđen otkaz, već će, zajedno sa RTV Visoko, pod stečaj.
Dio radnika je, kaže, potpisao sporazumni raskid ugovora s RTV Visoko, pa je potpisao nove ugovore sa Centrom za kulturu i informisanje. “Po kojem kriteriju? Ne znamo. Mi smo ostali prekobrojni sa stručnom spremom koju nema niti jedan zaposlenik koji je prešao u JU Centar za kulturu i informisanje”, naglašava on.
Lokalni radio u Visokom, starom kraljevskom gradu nadomak Sarajeva, postoji nešto više od 40 godina. TV je započela s radom početkom rata 1992. godine. Pokrenuli su je lokalni entuzijasti podižući je i materijalno i svojim radom. Lošim menadžmentom i nedovoljnim ulaganjima godinama se akumulirao dug prema nekih 30 zaposlenika RTV Visoko, koji je samo po osnovu uplate doprinosa – penzionog i zdravstvenog dosegnuo nekih 350.000 KM.
Općinski čelnici u maju 2014. godine dug pokušavaju smanjiti uvođenjem minimalne plate od 430 KM do kraja te godine, no uposlenici RTV Visoko na minimalcu ostaju do kraja, a od doprinosa ništa. Istovremeno, općinski čelnici započinju pripreme za likvidaciju lokalnog javnog emitera, pa u novembru prošle godine, prema dokumentaciji dostavljenoj Deutsche Welleu, Općinsko vijeće Visoko donosi “Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o organizovanju Javne ustanove Centar za kulturu i edukaciju Visoko”.
Od sofre do TV programa
Odlukom se naziv te ustanove mijenja u Centar za kulturu i informisanje Visoko, a u opis djelatnosti, pored pripreme i usluživanja hrane, prevodilačkih djelatnosti, različitih kulturno-umjetničkih djelatnosti, dodaju se i “emitiranje radijskog programa, emitiranje TV programa, umnožavanje snimljenih zapisa” i slično. Ubrzo nakon toga i državna Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) odobrava prenošenje frekvencija sa RTV Visoko na novog emitera.
Na taj način stvorena je osnova da se na sjednici Općinskog vijeća u martu ove godine donese odluka o pokretanju stečajnog postupka za JP RTV Visoko i osnivanju novog javnog emitera – JU Centar za kulturu i informisanje.
“Ne znam da li je to bila namjera ili ne, ali laički posmatrano to je samo na silu izvlačenje opreme, ljudstva, frekvencije, da bi se ovoj firmi, koja je planirana da ode u stečaj, ostavio samo dug i balast nepodobnih radnika”, ističe Alen Jazić. Na taj način, pojašnjava on, “praktično se došlo u takvu situaciju da državna firma ili državna institucija akumulirani dug ostavlja državi, a izvlači samo ono što joj treba – opremu, ingerencije i sve prateće stvari da napravi neku zdravu firmu”.
Podobni i oni drugi
Osim opreme, novoosnovani javni emiter, nakon razgovora obavljenih u tajnosti, povlači i veći broj uposlenika RTV Visoko i s njima potpisuje nove ugovore. “Kada je nas osam ostalo u ovom preduzeću, onda je neko shvatio da je među tih osam ljudi nacionalno mješoviti sastav radnika, pa je odlučeno da se za dvoje radnika (nebošnjaka) izmire doprinosi, dok za ostalih šest to nije urađeno”, pojašnjava ‘urednik bez redakcije’ Jazić i dodaje: “Mi smo ostavljeni da ovdje visimo bez ikakvog statusa – ne možemo na biro, niti možemo u neku drugu firmu”.
Nikome od šestero preostalih uposlenika, kako tvrde, nije ponuđeno mjesto na novoformiranom RTV servisu, pa se pitaju da li je to zato što “razmišljaju vlastitom glavom” i što ne bi neke stvari odradili po naredbi ili nečijem diktatu.
Alen Jazić kaže da se lično našao na udaru cenzure i to načelnice Visokog Amre Babić, što je i sama priznala u javnom obraćanju na sjednici Općinskog vijeća. Načelnica Babić za Deutsche Welle nije detaljnije komentirala dešavanja u vezi sa RTV Visoko, ali je u pismenom odgovoru dostavila sažetak Odluka Općinskog vijeća, te naznačila da su ostala pitanja u nadležnosti rukovodilaca bivšeg i sadašnjeg visočkog javnog servisa.
V.d. direktorica RTV Visoko Alma Šahinović na pozive nije odgovarala, što je nakon više poziva učinila njena sekretarica koja je rekla kako je “direktorica zauzeta, na sastancima i da će se javiti”, što se nije desilo. Direktorica Centra za kulturu i informisanje također nije bila dostupna na više telefonskih brojeva.
Aidu Redžo, rukovoditeljicu općih poslova na RTV Visoko, vijesti o definitivnom ukidanju firme i odnošenju opreme zatekle su na godišnjem odmoru. “Sutra treba da se vratim na posao, međutim ja nemam ni tehničke, ni ekonomske, ni bilo kakve uslove da bilo šta radim. Niko od nadređenih mi nije rekao šta da radim, kako da provedem svoj radni dan”, kaže Redžo za Deutsche Welle.
Mediji u raljama politike
Slučaj RTV Visoko nije jedinstven u BiH u kojoj su politika i moć ljudi koji je obnašaju postali jedna od glavnih životnih odrednica. Sličan slučaj desio se prije nekoliko godina na RTV Istočno Sarajevo, a u posljednjih nekoliko dana dešava se i na RTV Unsko-Sanskog Kantona.
“Svako miješanje politike u rad medija, pogotovo pokušaji uticaja na programske sadržaje je nešto što je neprimjereno i što je za svaku osudu”, smatra Mehmed Halilović, dugogodišnji novinar, ekspert za novinarsku etiku i nekadašnji zamjenik Ombudsmana FBiH za medije. U slučaju RTV Visoko, smatra Halilović, “toga očito ima… odnosno očita je politička namjera da se utiče na program, bez obzira na motive i na ostalo, pogotovo ukoliko to još ima reperkusije na poslovni status radnika”.
Halilović smatra da su upravo manji mediji, mediji u lokalnim sredinama, gdje su politički utjecaji “prisutniji, očigledniji i direktniji”, naročito ugroženi, premda problema ima i na “velikim javnim servisima, ali se oni ne očituju na tako direktan način”. Navodi slučaj Radio-televizije FBiH (FTV), gdje je odugovlačenjem rješenja obaveznog plaćanja RTV takse “praktično izvršen posredan uticaj na te medije koji su dovedeni na ivicu kolapsa”.
Vrata će uskoro neko morati da zatvori, i da ugasi svjetlo….
“U slučaju Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) imamo direktno uticanje vladajuće garniture i vladajuće partije na programski sadržaj, što je taj javni servis pretvorilo u servis vladajuće političke garniture u tom entitetu”, naglašava Halilović.
Dok se u BiH vode borbe između medija i politike, šestero zaposlenika RTV Visoko, ostavljenih “na ledu”, nada se da će Sud u Zenici proglasiti stečaj njihove firme, čime će im biti omogućeno da koliko-toliko reguliraju svoj status, da odu na Biro za zapošljavanje. S druge strane, svjesni su da iz “stečajne mase” firme, dugovanja prema njima neće moći biti podmirena, budući da je sva upotrebljiva oprema otuđena s RTV Visoko, što je “urađeno svjesno nakon pokretanja stečajnog postupka”. Ova „šestorka” planira nastaviti pravnu bitku s vlastima, a za pomoć u ostvarivanju svojih prava obratili su se sudskim instancama, kao i Ombudsmanu za ljudska prava BiH.
(Deutsche Welle)
