Zbog izvrsne, duhovite pjesme “Zabranjenog pušenja”, zbog Fani Čapalije u glavnoj ulozi zajedno s profesionalcem, glumcem Harisom Burinom, zbog frontmena Seje Sexona u ulozi režisera, ali i zbog onoga što se zove “faktor X” ili neka dobra vibra, snimanje spota za pjesmu “Samir-time” s albuma “Muzej revolucije” (objavljenog prije dvije godine) bilo je u Makarskoj pravo veselje. Za ekipu, građane, prolaznike, pa i nas iz “Slobodne” koji smo proveli dan s njima.
“Joj, mogo sam u ova četiri dana snimit pola sezone za “Lud, zbunjen, normalan”, ni tamo nisam ovoliko glumio! Satro ovaj Sejo – u jednom od rijetkih predaha, u kafiću na Trgu Andrije Kačića Miošića, uz hladno piće, u polušali je zakukao Burina, noseći roza majicu s natpisom: “Nisam Bred, al mogu pit”. Na njemu je radna odjeća za spot u kojemu glumi gastarbajtera, žovijalnog bonvivana u bijelom odijelu koji presvlakom u trliš pokazuje svoj alter ego. A taj glasi: Samir Šesto, nadripoduzetnik koji “farba barke s jedne strane”.
U spotu se Samir zaljubljuje u Mediteranku, tamnokosu ljepoticu koja mu izmiče, a on je posvuda traži. Ima li boljeg izbora za tu ulogu od Fani Čapalije? Mi bi bez krzmanja rekli: nema. Snimanje se iz Makarske poslijepodne prebacilo u Bašku Vodu, u butigicu autohtonih suvenira, ukrasnih školjki… Tamo nam je pošlo za rukom režisera Seju malo ukrasti samo za sebe i ‘privesti’ na mini intervju za novine.
Jednom ste izjavili da ‘svatko tko drži do sebe mora imati svog privatnog Bosanca’. Jeste li pod tim možda mislili da svatko tko nešto kani napraviti na estradi mora snimiti duet s Bosancem, željevši potvrditi ono što je ‘odrepao’ Edo Maajka?
“Ha, ha, ne to, htio sam reći koliko je nas Bosanaca po svijetu rasprostranjeno, ustvari sam citirao primjedbu koju je jednom izrekla moja supruga, Zagrepčanka. Nekako se čini da svaka familija u Hrvatskoj ima jednog Bosanca, kao neki rasprostranjen katalizator komunikacije. Vidite, mi volimo pričati, družiti se – veli Sejo, pravim imenom Davor Sučić, kojega odavno nitko tako ne zove, a nitko nikad nije ni pitao što je po nacionalnosti. Bosanac je za sve, a njemu ne smeta”.
Kad ste postali Sexon? Možda krajem sedamdesetih, kad ste s dr. Neletom Karajlićem osnivali bend…
“Nee, nisam tada, nego nešto kasnije. Tako su me prozvali moji Novi primitivci, grupa ljudi oko mene koncipirana na odjeći iz ormara naših očeva: bijela odijela puna znački, špic-cipele i to. Kad sam se jednom tako obukao, prozvali su me Sejo po uglednom šverceru iz čaršije koji je trgovao petardama i sličnim asortimanom. Tako me zapravo prozvao pokojni Zijo iz “Crvene jabuke”, pa je i ostalo”.
Čujete li se još s Neletom? Vi ste prije par godina diplomirali povijest u Zagrebu pod egidom njegove čuvene izjave ‘Crk’o Marshall’, koja je bend skoro stajala raspada 1984. godine, zar ne?
“Da, tako je, nakon što sam apsolvirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, diplomirao sam povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu sukoba tadašnje komunističke vlasti i omladinske supkulture osamdesetih godina. Rekli su mi da je zanimljivo kad iz povijesti diplomira živi protagonist nekog događaja, ha ha! A Nele, kao što znate, još od rata živi u Beogradu, gdje je radio neke uspješne glazbene projekte s Emirom Kusturicom. Nažalost, sa zdravljem ne stoji najbolje; nedavno je imao srčani udar, pa se nakon toga čujemo malo češće. Ne, nema on puno godina, još nije napunio pedeset, ali strastveni je pušač. Nadam se da je sad prestao”.
Biste li rado nastupili na Eurosongu? – pitamo onako.
“To je gay-priredba. Mislim da bi mi bilo nelagodno sjediti sam negdje u ćošku. Valjda zato Nina Badrić nije dobro prošla na njoj. Previše je hetero”. (smijeh)
Vi ste osamdesetih bili dio omladinske supkulture, a danas je vodeća supkultura folk. Čak je postala i mainstream, toliko jak da ima bezbroj parodija na folk od strane rokera i hiphopera, a mnogi slušatelji uopće ne razumiju ironijski odmak… Kako to komentirate?
“Danas se sve izmiješalo, sve što je prije bilo nadrealno, sad je život. Sprd je došao na vlast, sprd je postao najslušanija glazba tako da mi sad tu dođemo kao neki biografi koji samo dokumentiraju takve pojave. Znam za slučaj jednog američkog benda koji je otpjevao parodiju na stanovnika Oklahome, zove se “Okie from Muskogee”, ili tako nekako. Ljudi uopće nisu shvatili ironiju, a pjesma je postala himnom! Tako je polučila drugu vrstu uspjeha od onoga što su očekivali glazbenici. Eto, takvo je vrijeme; ne kažem ja da su ljudi glupi, nego da vlada neki opći nadrealizam”, zaključuje naš sugovornik.
