Rođen 23. aprila 1959. godine u Visokom, Senad Karalija – poznatiji svima kao Karo, ostavio je neizbrisiv trag u svom gradu i šire. Njegova životna priča spoj je ljubavi, porodice, prijateljstva, nesebične pomoći i vječne strasti prema motorima i životinjama.
Još kao tinejdžer, Karo je sjeo na svoj prvi motor sa samo 17 godina, čime je počelo njegovo dugogodišnje putovanje na dva točka. Iako su uslijedile godine zatišja kada se posvetio porodici i ulozi oca, ljubav prema motorima nikada nije izblijedila.
Senad je bio porodičan čovjek, predan suprug i otac, ali i osoba koju su voljela sva djeca iz komšiluka. Njegova blaga narav, iskren osmijeh i toplina osvajali su svakoga. Slobodno vrijeme posvećivao je akvaristici, ribolovu i posebno psima, koje je neizmjerno volio i prema kojima je gajio poseban odnos. Tu ljubav je prenio i na mnoge svoje prijatelje i poznanike.
Kafić “Karo” u Visokom nije bio samo mjesto za kafu. Bio je to dom savjeta, pomoći, razumijevanja i razgovora. Bio je to Senadov drugi dom, gdje je velikodušno dočekivao sve – poznate i nepoznate, bogate i siromašne, mlade i stare. Zbog njegove otvorenosti i dobrote, kafić je s godinama stekao poseban status među Visočanima.
Godine 1999, Karo se vraća svojoj prvoj ljubavi – motorima. Ponovo sjeda na dvotočkaša i postaje vođa visočkih motorista, koje su ga s ponosom zvali “babo”. Nije bilo motorijade u regionu na kojoj Karo nije bio prisutan – njegove pojave i energije jednostavno se nije moglo ne primijetiti.
Nažalost, 21. aprila 2004. godine, Senad je krenuo na još jednu vožnju – onu posljednju. Na putu prema Sarajevu, doživio je nesreću. Tog dana Visoko je ostalo bez jednog od svojih najvoljenijih sugrađana.
Na njegovom 45. rođendanu, koji je dočekao samo dan nakon pogibije, više od 400 motorista i hiljade prijatelja, poznanika i sugrađana ispratilo ga je na vječni počinak, uz duboko poštovanje i neizmjernu tugu.
Danas, kada se sjećamo Senada Karalije Kare, sjećamo se čovjeka koji je znao voljeti – porodicu, prijatelje, motore, životinje, ali najviše – ljude. Njegov duh i energija i dalje žive na ulicama Visokog, u pričama, sjećanjima i svakom motoristi koji prođe kroz grad.
Visokoin.com / Redakcija
