Ljetnje računanje vremena završava se u nedjelju, 29. oktobra u tri sata ujutru, pomjeranjem za jedan sat unazad, čime počinje zimsko računanje vremena.
Sat koji se 29. oktobra, zbog pomjeranja za jedan sat unazad, pojavljuje dva puta između dva i tri sata, označava se prvi put kao sat 2A, a drugi put kao sat 2B.
Na zimsko računanje vremena prelazi se svakog posljednjeg vikenda u oktobru u noći između subote i nedjelje, dok se na ljetnje prelazi posljednje nedjelje u martu kada se vrijeme pomjera jedan sat unaprijed.
Evropska unija najavila je prije nekoliko godina da će ukinuti ljetnje i zimsko računanje vremena i usvojiti jedinstveno, ali se to još nije dogodilo.
Zašto se nije ukinulo ljetno i zimsko računanje vremena
Evropska komisija je 2019. godine predložila ukidanje pomjeranja sata već za 2021. godinu, ostavljajući odluku o tome koje će se vrijeme primijeniti državama članicama. No, zbog nesuglasica među državama oko toga žele li uvesti zimsko ili ljetno računanje vremena, prijedlog je zapeo u Vijeću EU.
Prijedlog Bruxellesa o ukidanju pomjeranja sata pokrenuo je 2018. javnu raspravu na nivou EU u kojoj je učestvovalo 4,6 miliona evropskih građana, a 84 posto sudionika podržalo je ukidanje pomicanja sata.
Vijeće EU-a je u decembru 2019. daljnje pregovore o prijedlogu Komisije uvjetovalo procjenom učinka na nivou EU-a, koju Komisija još uvijek nije pripremila, upozorili su europarlamentarci u inicijativi.
U pismu upućenom predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen i evropskoj povjerenici za promet Adini Valean, pozvali su Komisiju da pomogne osigurati da se prijedlozi evropskih građana uvaže.
Parlamentarci naglašavaju da Evropska komisija ne bi trebala ignorirati sve glasnije pozive evropskih građana. Izrazili su i očekivanje da inicijativa kluba zastupnika neće ostati u ladicama te da bi sporazum mogao biti usvojen i prije pomjeranja kazaljki na zimsko računanje vremena, na jesen.
Ljetno računanje vremena u EU je na snazi od 1980. godine, a uvedeno je radi uštede energije. Članice EU su inače razvrstane u tri različite vremenske zone.
Zapadnoevropsko vrijeme vrijedi za Irsku i Portugal, srednjoevropsko za 17 članica EU, uključujući Bosnu i Hercegovinu, a istočnoevropsko vrijeme za Bugarsku, Kipar, Estoniju, Finsku, Grčku, Latviju, Litvaniju i Rumuniju.
