Edin Baćevac, mladić koji živi u Njemačkoj, u srijedu je prvi put posjetio Zemaljski muzej u Sarajevu, i to u trenutku kada se najavljuje da ta kulturna institucija, nakon 125 godina, prestaje sa radom.
Edin nije imao priliku vidjeti eksponate, poput Sarajevske hagade, koja potiče iz srednjovjekovne Španije i smatra se jednom od najljepših jevrejskih knjiga, a u Zemaljskom muzeju čuva se od 1894. godine.
”Nisam bio nikad u ovom muzeju i sad je baš ovo žalosna situacija da sam došao na protest i to je to”, kaže Edin.
Zemaljski muzej BiH, zbog neusvajanja budžeta, više nema novca za plaćanje struje i grijanja, a njegovi zaposlenici platu nisu primili šest mjeseci.
U prošloj godini ova institucija, kao ni ostale od tzv. državnog značaja, nisu dobile sredstva. Nema ih ni u prijedlogu budžeta za iduću godinu.
Za postojeće stanje, Adnan Busuladžić, direktor ove kulturne institucije, krivi bivšu i sadašnju vlast.
”Upozoravali smo da će situacija koja slijedi zaista biti dramatična i da mi pod ovakvim okolnostima zaista više nećemo moći raditi, osim ako nije rješenje da ljudi dolaze na posao godinama bez plaće, a da se Elektroprivreda, Telekom i ostali obavežu da će nam svoje usluge davati besplatno. Možda će biti zanimljivo za javnost reći da se između ovih zidova čuvaju kolekcije u iznosima više stotina miliona maraka. Ako dođe do oštećenja nečega, ne daj bože otuđenja, tu kasnije ni uplata milijardi pokvarenu situaciju neće moći popravit”, kaže Busuladžić.
Agonija Zemaljskog muzeja Bosne I Hercegovine traje od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prema kojem svih sedam kulturnih institucija, koje bi trebale biti od državnog značaja, su pod ingerencijom entiteta, odnosno kantona. Zbog toga, već godinama imaju problem sa finansiranjem.
Posljedica toga je da je Umjetnička galerija BiH zatvorena u septembru, a nakon Zemaljskog muzeja, za početak januara najavljuje se i prestanak rada Historijskog muzeja BiH. Profesor na sarajevskom Pravnom fakultetu Zdravko Grebo to ovako objašnjava:
”Skoro golim okom se vidi da se tu radi o planskom uništavanju institucija, a ne samo o finansijskom, menadžmentskom itd.”
Neke od bosanskohercegovačkih kulturnih institucija osnovane su u vrijeme aneksije Austrougarske, a eksponati koje posjeduju datiraju još iz srednjovjekovne Bosne. Njihov značaj prepoznavale su sve vlasti još od kraja 19.vijeka, a u bivšem sistemu bilo je, nepisano pravilo, da školske ekskurzije u glavnom gradu Bosne I Hercegovine započnu u nekom od ovdašnjih muzeja.
To, ali ni njihova udaljenost od 50-tak metara od zgrade zajedničkih institucija BiH, nije pomoglo da se vlasti od završetka rata bore za njihov opstanak. Psiholog Ibrahim Prohić o tome kaže:
”Ovo je vlast koja je partikularni interes apsolutno stavila iznad opšteg interesa. Ovo je vlast koja se brine samo o samoj sebi, vlast koja je derogirala svaki smisao politike. Ovdje je politika instrument za održavanje moći i za lično bogaćenje, ovo je paradigma opšteg stanja u društvu.”
”Bolje se slikati pored ovog stećka original, nego pored kopije. Kad on bude prepušten zubu vremena, kad ga ne bude niko održavao, a na stranu rukopisi koji su neprocjenjive vrijednosti, na stranu kolekcije razne…prema tome politika u BiH nije jednostavna, ovo je k'o zidanje Skadra na Bojani izgleda”, kaže Ibrahim Spahić, direktor Međunarodnog festivala Sarajevo “Sarajevska zima”.
”Ovaj muzej je prošao kroz četiri različita politička sistema, kroz tri rata i sve je to preživio. Dobili smo našu narodnu, demokratsku, slobodnom voljom izabranu vlast koja ovu i slične institucije sahranjuje. Sahranjuje zato što je kultura i zato što je obrazovanje i zato što je znanje postalo predmetom političkih dogovora, trvenja”, ocjenjuje profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Dubravko Lovrenović.
(VisokoIN/RSE)
