Semir Halilović, publicista i sin prvog komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine Sefera Halilovića za agenciju Fena, uoči dvadesete godišnjice pokušaja atentata na njegovog oca kada su poginuli Semirova majka Mediha i njegov daiža Edin Rondić, govori o još aktuelnoj istrazi o tom zločinu, saznanjima do kojih je došao, dokazima koje ima, ali i ulozi zvučnih imena iz tadašnjeg vojnog i civilnoga vrha.
Skoro će dvije decenije kako su Vaši majka i daidža poginuli a već više od deceniju javno tvrdite kako raspolažete dokazima da nije riječ o granati ispaljenoj s položaja oko Sarajeva već o atentatu u kojem su učestvovali pripadnici jedinice „Ševe“. Istraga je nedavno, kako se kaže, krenula sa mrtve tačke a Vi ste svjedočili u Tužilaštvu BiH. Zašto se toliko čekalo i zašto baš sad?
U nedjelju 7. jula će, eto, biti dvadeset godina kako su moja rahmetli majka i njen brat likvidirani u atentatu kojim se gađao Sefer Halilović i naša cijela porodica jer da nije tako mogli su Sefera pokušati likvidirati dok je obilazio linije i ratišta. I onda i danas nekoliko terorista iz specijalne jedinice “Ševe” uživaju zaštitu jednog dijela policijsko-istražnog aparata u BiH ali očito moć tih ljudi slabi a kako su “Ševe” sve bliže procesuiranju nervoza postaje sve veća kod njihovih političkih očeva.
Kada je u pitanju istraga, očito neke stvari sazrijevaju skupa sa sazrijevanjem ukupne političke scene u BiH ma koliko ona danas izgleda haotično. Kada smo prije 15 godina rekli: atentat, postojao je veliki aparat koji nas je utjerivao u laž dok su tužioci uradili svoj dio posla zataškavajući zločin. Pored tog političkog zrijenja pri kojem se BiH mora obračunati sa svojim zlikovcima, dogodilo se i pojavljivanje jednog ozbiljnog dijela arhive koji ovaj slučaj potpuno otvaraju i sve ovo skupa je, na kraju, ohrabrilo svjedoke i očevice da progovore. Danas je ovaj predmet jasan: bila je bomba, znaju se inspiratori, zataškivači i egzekutori…sada idemo da vidimo ko je to naredio iz politike jer je policijska struktura potpuno jasna.
Optužbe koje iznosite ne odnose se samo na izvršioce, nego i na naredbodavce koje nalazite u pojedincima u tadašnjem državnom vrhu. Jesu li to paralelne strukture moći, ko je sve bio upleten, ko je znao za to?
Što se tiče policijske strukture u pripremu, izvršenje i zataškavanje atentata na našu porodicu upleteni su Bakir Alispahić, Enver Mujezinović, Nedžad Ugljen i Jozo Jozić sa svojim vojnicima Nedžadom Herendom i Draganom Šošićem. Sumnja o upletenosti još dva policijska oficira se ispituje. Munir Alibabić i njegova uloga biće predmetom istrage jer ono što je do sada jasno jeste da je Alibabić znao i za “Ševe” i za ubistva, ali je šutio sve dok ga nisu potrošili i najurili iz Službe i svaka njegova istina je otada umotana u jednu-dvije laži. Također za Alibabićevo ime veže se i nestanak fotografija s mjesta eksplozije, provođenje nestručne istrage, neobavještavanje Unprofora…
Što se tiče vojne strukture u atentat je do kragne umiješan Fikret Muslimović i nekoliko njegovih potčinjenih. Kada je politika u pitanju bit ću vrlo jasan: ubistvo načelnika Generalštaba Armije RBiH generala Sefera Halilovića mogao je narediti ili odobriti samo Alija Izetbegović a u detalje ukupne operacije protiv Halilovića bio je umiješan Bakir Sadović. Kada je u pitanju Bakir Izetbegović on do danas, kada su u pitanju zasluge, sebe uvijek stavlja na mjesto “prvi do Alije”. E, onda, ako on to tako kaže neka onda ponese tu titulu i kada je odgovornost u pitanju. Lično me zanimaju samo pravi krivci. Ne zanima me ničija nevina glava iako, kada bi se od svih nabrojanih morao sastaviti jedan čovjek, teško bi to išlo po karakternim i moralnim vrijednostima gore navednih.
Pored postojanja “Ševa”, pojedinci involvirani u obavještajne strukture govorili su i o postojanju drugih tajnih grupacija, navodnih „šura“. Da li ste kroz Vaša istraživanja dokumenata došli do sličnih saznanja? I, dodatno, može li rasvjetljavanje tih grupacija i događaja u kojima su učestvovali doprinijeti do boljeg sagledavanja recentne povijesti ili se može dovesti u pitanje odmbrambeni karakter rata barem u opkoljenom Sarajevu?
Karakter rata ne može doći u pitanje jer se desetak ljudi treba prokiseliti deceniju-dvije u zatvorima. Što bi karakter rata bio upitan ako Alispahić, Herenda, Mujezinović i Muslimović prošetaju do zatvora? Karakter rata će postati upitan ako se njima i njihovim podstrekačima omogući da falsifikuju historiju putem knjiga, lažnih svjedočnjea, filmova i muzeja satkanih od 90 posto laži. Da li ste sebi postavili pitanje hoće li karakter rata doći u pitanje da je general Halilović završio osuđen u Haagu zašta su se zalagali i zalažu i danas Alispahić, Muslimović, oba Izetbegovića i njihova sitna buranija?
Kada su u pitanju, kako rekoste, “šure” ja o tome ne znam ništa i mislim da je to još jedna u nizu “genijalnih” Alibabićevih izjava iz foldera naknadne pameti. Ja znam da su Mušan Topalović, Ramiz Delalić i Zulfo Alić tj. Zuka Ališpago bili ljudi od potpunog Izetbegovićevog povjerenja i znam da se zločin u Grabovici dogodio vrlo planirano kao i njegovo zataškavanje. Također znam da Topalović nije poludio sam od sebe već je debelo nagovaran i finansiran, obilažen i podstrekavan. Znam i da je Zuka Ališpago imao debelo učešće u provođenju Dekaracije o razgraničenju unutar dvije republike u BiH, muslimanske i hrvatske, a to je činio putem Rogića kuće, Grabovice, Trusine, Muzeja Jablanica i drugih mjesta za šta ga danas tužilaštva ništa ne pitaju a zašto pitajte njih jer kod njih je sve “u toku” ali su zaboravili činjenicu da postoje ljudi koji su u toku kako te istrage hodaju.
Šta očekujete od Tužilaštva BiH? Mogu li prozvani, poput Nedžada Herende, biti locirani i pozvani da se pojave pred Sudom, barem u svojstvu svjedoka u istražnim radnjama?
Od Tužilaštva BiH očekujem potpuno profesionalnu istragu, krajnje korektnu i sa ciljem utvrđivanja činjenica te procesuiranja odgovornoh za atentat na našu porodicu. Očekujem da se saslušaju svi svjedoci, konsultuje struka i arhiva, uvaže činjenice i kazne odgoorni za ovo naročito podmuklo dvostruko ubistvo i pokušaj dodatnog trostrukog ubistva. Herenda mora biti uhapšen kao i Dragan Šošić a potom njihovi policijski šefovi. Vjerujte mi da je dokumentacija pod nosom, svjedoci su pod nosom, nije im ovo ni 1993. ni 1998. da mogu da se rugaju kako im ne možemo ništa jer imaju vlast. Danas je sve drugačije i to znamo svi, i ništa nije niti će biti kao što je bilo.
(VisokoIN/Fena)
