Piše: Amar Kulović
Na 25.11. dolazi značajan historijski datum za zemlju koja nosi naziv BIH,a zapravo je Bosna historiografski jedini mogući naziv za istu zemlju Kulina Bana,Bana Borića u prethodnim decenijama,dinastije Kotromanića,Mateja Ninoslava,kraljice Katarine,Husein -kapetana Gradašćevića,fra Ivana Franje Jukića,bosanskog zapovjednika Glavaša sa Kosovske bitke i da momentalno ne nabrajam sve iole značajne ličnosti pseudonima za Bosnu,koja se obično ponajviše spomene kada su programi obilježavanja bilo kojeg prefiksa Bosne i Hercegovine,na već ustaljenu žalost ne na cijeloj ovom komadicu planete Zemlje obzirom na odveć dvodecenijskom otrovanom,sjećanju skromnog,nezainteresovanog i neukog puka.
Preskočit ćemo historijske časove ZAVNOBIH-a,sjednicu na kojoj se obnovila ta odavno izgubljena državnost BIH (mada više u lično izrečenom kontekstu simbolizam petokrakih zastava iz bivše zemlje osim kao spomena na antifašizam nisu imidž koji je jedinstven nakon svega što su ljudi ovdje preživjeli pa i svih zala pod okriljem te iste,posebno kada se uzima u obzir da je državotvornost BIH iznad svega za ljude koje žive ovdje svih vjera i bez nacija) nameće se odavno niz upitnika zašto su godinama Zakoni o državnim praznicima politikanska prostitucija u stranačkim okvirima i zloupotreba i pod sagom negiranja,i nekim velikim kvazi nedefinisanim patriotizmom…dolazi vrijeme kada se spominje popis stanovništva i izjašnjavae da se ne bi kvalifikacija ostalih nametnula,i onda počinje se konstatirati-pa čemu više pobogu ta državnost(da ne spominjem prostačko etimološki DEFINISANU psovku na samu državu,praznik etc. kao odraz mizernog stanja društva i društvenog toka u „modernom 21.vijeku) KADA JE SAMO SLOVO NA PAPIRU ONO ŠTO PRAKSA GUŠI NEKIM DRUGIM GESTAMA,PROPAGANDNIM DEJSTVIMA I TOKSIKOMANIJSKOM ZATUPLJAVANJU VLASTITE,SOPSTVENE HISTORIJE,pa možemo reći i ništa manje geografsko/zemljopisne osnove..
Šta je onda državnost BIH?
Tri nacije koje ne smiju biti ostale,“prijetnja“ zvana Sejdić-Finci koja bi mogla biti po ionako tumorom oboljeli poredak po vjersko-nacionalnom identitetu još veći udarac od tri strane(da li isčekuješ neki četvrti,peti ili šesti Bog sami zna),već konstantni upiti šta će reć Dodik i čime zaprijetiti,pri tom koristeći retoriku koja nije ništa manje svojstvena ostalim koji su manje krvno odgovorni,ideološki skoro potpuno bliski,hrpa kantona s Federacijom koja čeka da Uncle Sem prstom izmiješa bestilj koji su i sami Dejtonski stvorili kao ovih dana kao medijsku aktuelnost nekih printanih medija (a entiet RS je kao neka vrsta biberovog začina na ljutu ranu,ne diraj Bog ti pomogo),izgubljenost u prostoru,pozivi na ugroženost,hijerarhijski formiran primitivizam ideološki i dalje aktivan i pod visokim naponom u stanju pripravnosti za NEŠTO,(prizivanjem nekog novog sukoba unaprijed decenijski izrežiranog),dok se pljačka „zemlja naših snova i naših pradjedova“ po citatu himne koju je napisao neprijatelj Srba i Hrvata hadžija Dervišhalidović ( za koju je isto napisao pjesmu zbog odlaska na svetu dužnost u Mekku koja je postala titularna i za kriminogenu skupinu u ehu jesi li ti stvarno hadžija,sa potpisom moj Beograde zagrli me) kojeg samo uzimamo u kontekstu tekstopisca u priči o nečemu zajedničkom što je staturani zaključak te sjednice daleke 1943.,a koji svake godine će se obrisati nekim,a nekim će biti isprika jer to nije u skladu sa osjećajem prema maticama..kakvim crnim maticama reći će racionalnost a onda na svu priču vidiš izgorenu,izrešetanu Vijećnicu u plamenu u ratnim vremenima kada su djeca rođena sredinom osamdesetih trebala ili krenula u osnovnu školu…pod grbom ljiljana,šahovnice i tri ocila u jednoj zemlji.Kad se spali dokument,spaljuje ti se civilzovan okrilj pred očima,uništi se pismena tekovina,a čovjek zaboravan u vremenskom okviru i smrti spriječen da živ svjedoči ostane promijenjen zbog gubitka pamćenja.Antifašizam je postao samo Che Guevarin kod na majici,šolji za kafu,upaljače i kalendare,povod je za reanimaciju osjećaja ali nije niti može biti historiografski okvir imena,spomena,identiteta i ustrojstva,ideje Bosne,kao zemlje Dobrih Bošnjana….antifašizam je mogao samo biti ključ zdravog,logičkog raspoznavanja,a ispade da nije, da je bio problem isto kao što je bio problem bogumilske prirode koga je spominjani velikan Kulin spriječio često zloupotrebljavanim terminom genocid u zemlji Horia Bosona….( al onaj profesor Spahić koji je koristio i upotrebljavao te termine citirajući druge autore naučnih radova je jedna budala koja je bila profesor potpisniku teksta,“dilajla“ i „blentovina“ po pučanstvu,a sam autor je neko koga svakakav insan upitnog intelekta može nazvati mediokritetom,zaboga pa ovo niko ne čita,šta je tu novo,samo još fali konstatacija šta ga hvališ stalno i šta piše on)…
U ovoj priči Visoko je izostavljen pojam jer nakon ovih izbora postoji bojazan dodatne islamizacije bastiona bosanske državnosti pa svaki politički okvir,na koji bi se po tuđem sporadičnom shvatanju moglo potpuni iskaz najradije zloupotrijebiti,posebno u političkom kontekstu pošto se ovdje od istog operisalo ideološki odavno, ne dolazi u obzir niti ima veze! Nagon o nerazlučivanju razlogom je učestalog završavanja misli tom konstatacijom da se tobože neko ne uvrijedi ili prozove,jer od toga nema ništa,ne daje efektivno niti je unio ikakav zajednički napor u rješavanju nekog od problema.Trebao je zbog ovog datuma biti i neradni dan,jeste pa nije i na kraju je također spomenuto slovo na papiru.Zajednička ujdurma četničko-ustaških aspiracija i sljedbenika Osmanskih potomaka (sa nazivima idiotski definisanih fb grupa poput Osmanske djece ili nečeg sličnog) zanijekat će i diplomatski samo pod tepih gurnuti bosanstvo koje bi možda jedinstveno donijelo više hljeba i prava ljudima,pošto država integritet gradi na svojim građanima,koji po parametrima vole svoju domovinu,a zapravo je nesvjesno ili svjesno neće voljeti nikako po razvoju događaja iz godine u godinu,iz decenije u deceniju…
Dok tako prolazi još jedna nedjelja,nastavit će se masa rasprava i poznate šuplje,vjetrometinaste priče u „ružičastoj BIH“.Po pjesmi rahmetli Faruka Jažića završava se misao sa: „o Bože poživi nam Bosnu..“
I da se spriječi sticanje nafake kroz mrtve,ubijene,silovane,zgažene,ponižene i ugnjetavane ljude da bi došlo do viših ciljeva i nauštrb istih se pravili zlatni dvori..
(VisokoIN)
