Otmica, prijetnje i silovanje četrnaestogodišnje djevojčice. Ratni zločin u blizini Cazina počinjen u zimu 1993. godine, a dvadesetak godina kasnije novčano kažnjen.
Najmanje 14 osoba zamijenilo je, u zadnjoj deceniji u Bosni i Hercegovini, kaznu zatvora zbog ratnog zločina za novčanu, podaci su do kojih je Radio Slobodna Evropa (RSE) došao u sudovima i Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE). Među njima su i oni osuđeni za silovanje u ratu, piše Radio Slobodna Evropa. “Zaista je sramno da se trguje s takvim zločinima, pogotovo nad ženama koje su pretrpile silovanje”, kaže za Radio Slobodna Evropa Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95.
Upravo zbog ratnih zločina u Foči, Haški tribunal je prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava seksualno ropstvo u ratu kvalifikovao kao zločin protiv čovječnosti.
Za silovanje maloljetnice u Cazinu, Amir Ćoralić, bivši vojnik kvislinške takozvane Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, platio je kaznu od 36.500 maraka.
Zajedno s dvojicom naoružanih suboraca, on je sredinom decembra 1993. godine, dva sata iz ponoći, odveo dvije djevojčice iz njihovih porodičnih kuća.
Kasnije je u automobilu silovao jednu od njih, a za to je pred Kantonalnim sudom u Bihaću 2015. godine osuđen na godinu zatvora.
Iako zakon predviđa minimalno pet godina zatvora za ratni zločin protiv civila, sporazum o priznanju krivice Ćoraliću je omogućio blažu kaznu, što je sud prihvatio kao olakšavajuću okolnost. On je potom iskoristio zakonsku pogodnost i zatvorsku kaznu “otkupio”.
Njegov tadašnji branilac Omer Abdagić smatra da je obzirom na “visinu kazne”, svrha kažnjavanja postignuta.
“Obzirom na način počinjenja krivičnog djela i posljedice koje su proistekle iz svega toga, smatram da je u to vrijeme kazna adekvatna počinjenom djelu”, komentariše Abdagić. On dalje za RSE kaže da je sud u potpunosti prihvatio prijedlog odbrane za izricanjem novčane kazne.
“A istovremeno da se žrtva u postupku obešteti u cijelosti. Što je i učinjeno”, navodi cazinski advokat.
Obeshrabrenje za žrtve
Kakav je odnos pravosuđa prema žrtvama i kakvu poruku ova praksa šalje pita se Midheta Kaloper iz fočanskog udruženja žrtava rata. Ona, dodaje, nije ni imala informacije da zakon u BiH omogućava osuđenim ratnim zločincima da otkupe zatvorsku kaznu.
Kaloper ističe da takva situacija može dodatno demotivirati žrtve da svjedoče u sudskim procesima protiv optuženih za ratne zločine.
“To nameće pitanje da li se uopće isplati svjedočiti, ako oni mogu da otkupe takav zločin. Mi željno iščekujemo bilo kakvu presudu, pa taman ona bila i godinu zatvora, ali da se zločin osudi”, navodi Kaloper.
U Foči su se dogodila su neka od najvećih ratnih stradanja u ratu u BiH, u kojima je ubijeno 3.000 Bošnjaka, među kojima 586 žena, podaci su Udruženja žrtava rata Foča 92-95.
Kako se umjesto zatvorskih izriču novčane kazne?
Na suđenjima za genocid i ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, sudovi u Bosni i Hercegovini uglavnom primjenjuju Krivični zakon iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1976. godine.
Praksa je to otkako je Evropski sud za ljudska prava, odlučujući u predmetu “Maktouf i Damjanović”, 2013. godine zabranio retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH iz 2003.
Krivični zakon iz bivše Jugoslavije predviđa blaže kazne za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, u odnosu na postojeće krivične zakone u BiH.
Za ratni zločin predviđa kaznu od minimalno pet godina zatvora, ali, ukoliko sud uvaži “olakšavajuće” okolnosti, omogućava izricanje i blažih kazni. Tako su sudovi u BiH proteklih godina kao “olakšavajuće” okolnosti uzimali u obzir priznanje krivnje, porodični status i raniju neosuđivanost.
