Poštovani navijači, ljubitelji rukometa u Visokom i šire, uvaženi igrači (bivši i aktivni), sportski radnici, sponzori….
Već dugo imam problem sam sa sobom da li da se obratim javnosti ili ne, a da ne bude subjektivno mišljenje nekoga koji je obnašao časnu poziciju predsjednika Rukometnog kluba Bosna Visoko.
Obzirom da je, nažalost, u Visokom nekako istiha uvedena potpuna cenzura mišljenja koje je drugačije, a također je evidentan i izostanak kritike i komentara rukometne javnosti u Visokom, odlučih se da sa Vama podijelim razmišljanje o stanju u visočkom rukometu jer šutiti više ne mogu, i neću. Kome?
Okidač za ovo moje obraćanje, i nazvao bih ga prije svega apel, je organizovani turnir u Visokom povodom 70 godina kluba, a koji se održao u petak i subotu u Visokom, te neke reakcije nakon istog.
Ali da krenemo od početka, 70 godina rukometnog kluba Bosna Visoko je jedan veliki jubilej, rođendan jednog velikana koji je iznjedrio toliko uspješnih rukometaša, i još više zdravorazumnih ljudi da je obilježavanje 70 godina kluba organizovanjem ovakvog turnira zaista nešto na šta čovjek ne bi trebao da ima komentar. Sve se samo kazalo.
Uz svo dužno poštovanje ekipama koji su dale učešće na navedenom turniru, i entuzijazistima koji podržavaju te klubove, smatram, odnosno siguran sam kao i većina rukometne javnosti u Visokom, da su učešće na tom turniru trebale uzeti respektabilne ekipe iz Bosne i Hercegovine i okruženja, pa makar mi (Bosna) bili i posljednji na istom.
Kada neko od članova naše porodice puni 70 rođendan, veliki je to jubilej na koji se odazovu svi članovi porodice i veliki broj prijatelja, te se nekim zajedničkim ručkom i tortom to i proslavi na adekvatan način.
Ovo što smo imali prilike vidjeti u Visokom u petak i subotu je zaista jadno. Jadno je da su ekipe koje su došle u Visoko dočekane od domaćina sa nekoliko mandarina po igraču i tetrapak sokom koji djeca nose u obdanište, osim, pretpostavljam ekipe Jajca koja je isguran sam ugošćena na pravi način, ali ne od struktura kluba nego provjerenog i uzvaženog fra. Stipe Aladžaka.
Izostanak prisustva bilo kojeg člana uprave na turniru, otvaranje, zatvaranje istog uz adekvatne riječi, itd. govori o tome da se ovo organizovalo samo da bi bio događaj, bez imalo želje, volje, vizije da ostavimo dojam dobrog domaćina i napunimo dvoranu rajom željnom dobrog rukometa.
Sramota.
Još veća sramota za klub je da na svoj 70 rođendan od strane rukovodstva kluba ne bude prijavljeno u najmasovnije rukometno takmičenje u Bosni i Hercegovini KUP BiH.
Kup koji smo mnogo puta osvojili i čijim zastavama se ponosimo u našoj dvorani.
Užasna sramota.
Događaj koji se desio poslije tzv. turnira me probudio u svakom smislu.
Saznao sam da je jedan igrač visočke Bosne zatražio raskid ugovora, te u mom prenošenju te informacije u razgovoru sa jednim mladim igračem koji tek treba da se gradi u svjetu rukometa i pokuša da nešto napravi u istom, njegov komentar na istu je „pametno od njega“.
To mi je najveći poraz od svega, da trenutno imamo klub u kojem naša djeca ne vide apsolutno nikakvu perspektivu, da imamo klub koji nije motiv djeci i mladim igračima, da se ne prepoznaje prije svega društvena potreba za ulaganje u mlade i njihovo sportsko i mentalno sazrijevanje, nego klub iz kojeg djeca bježe u klubove iz kojih su igrači maštali da dođu u Visoko i izađu u dresu Bosne pred najbolju publiku u BiH.
Zašto je to tako?
Pa i površnom poznavaocu društvenih i sportskih prilika u Visokom je jasno da na sceni imamo jednoumlje i direktno uplitanje politike u sve pore društva. Nažalost i u rukometu.
Sve je to dovelo do izostanka vizije, misije i cilja upravljanja klubom, bez ikakve ideje šta je dalje raditi.
Gospodo nije upravljanje klubom davanje plate igračima (naravno to je bitno), ali smisao svega treba da bude puna dvorana KSC Mladost, puna dvorana visočke djece, dobre igre i događaja subotom po kojem svi planiraju svoje vrijeme, jer su tu obavezno. U dvorani.
Obzirom da je iz dana u dan stanje u visočkom rukometu sve lošije (o čemu je i gradonačelnik Ganić više puta upoznat ali ne poduzima ništa) siguran sam da se svaki dan nanosi nepopravljiva šteta klubu, te će poslijedice ovakvog rada biti izuzetno teško sanirati.
S tim u vezi apelujem na rukovodstvo rukometnog kluba Bosna Visokoekoenergija, da radi kluba prije svega, pa i sebe, pod hitno podnesu neoopozive ostavke.
Što prije se to uradi, prije možemo i očekivati ono što svi želimo.
I da se razumijemo, nisam ja lično zainteresovan za poziciju predsjednika kluba, čak šta više minimalne su šanse da bi se prihvatio toga, ali spreman sam pomoći u svakom smislu.
Ukoliko cjenjeni članovi Upravnog odbora ne žele shvatiti ovo kao apel, i svojim ostavkama na žele doprinijeti napretku kluba, pozivam svu rukometnu javnost i članove Skupštine kluba da sazovu vandrednu Skupštinu i smjene kompletnu upravu kluba.
Jer ne treba nam uprava našeg kluba koja je dolazi čak ni na domaće utakmice kluba koji vode, koji poistovječuju klub sa kompanijama koje vode i u kojima rade, pa su igrači radnici bez ikakvih prava.
Gospodo Rukometni klub Bosna Visoko nije ničije vlasništvo, niti će ikada biti. To je klub sa jednom od najvećih tradicija u svim sportovima u Bosni i Hercegovini.
Drugačije ne može.
A Vi odlučite i pokažite zbog čega ste i zašto tu.
Sportski pozdrav, Adnan Delić
