Piše: Amar Kulović
Karakteristike visočkog kraja su podjele na mjesto stanovanja.Obzirom da je sam grad,stoljećima skoro opreterećen gubitkom svijesti sopstvene historije (kada na velika vrata ulazi pojam „došlje“ i lokalca koji je po sopstvenoj tvrdnji autohtonog porijekla) javlja se i floskula u pojmovima „selo“ i „grad“ na koji se dijele stanovnici ovog,po većini slučajeva u praksi čudnog kriterija i teškog osnova za ljude koji ne stanuju u toj kvadraturi od Per'ca do Mahale,preskočit će Prijeko,ulicu Bosne Srebrene,i obližnje Arnautoviće i Ozrakoviće…
Pojedini očevici koji su nazočili jednoj od utakmica novogodišnjeg turnira u dvoranskom malom fudbalu pod nazivom „Memorijal Midhat Ahić“,bili su svjedoci tuče „navijača“ lokalnih ekipa-Gračanice iz obližnje mjesne zajednice tj.naselja kod Visokog,i ekipe Doktora i čarobnjaka koji su kao udruženje registrovani u ulici Donja Mahala,bolje rečeno pripadaju tom gradskom krugu,jezgru čaršije.Prozivka selo-grad.Višedecenijska netrpeljivost koja je visočkom okrugu svojstvena i kada nije riječ o lokalnim „duelima“-Kakanjci,Sarajlije,Zeničani,Kiseljačani,Brezani,pa ostali „seljaci“ iz mjesta okolo Ilijaša i Vogošće u blizini…..čovjek da postavi pitanje-zar svijetu više nije dosta podjela? I to kako je napisao kreator facebook grupe „Naše Visoko“-čemu suludost te segregacije.
Da je nekog velikog otpora prema malograđanštini,davno bi se kolektivnom emancipacijom riješio problem te netrpeljivosti.Bilo bi argumentovano da se grad Visoko zove gradom,pa se na osnovu tog odredišta širi i na druga mjesta i postaje veće i urbanije naselje ukoliko bi u skorijoj budućnosti,shodno 21.stoljeću,postojali projekti koji bi grad utjelovili u jednu strukturu uz kako bi se engleski reklo „country-side“-krajolici koji bi spadali u sela i koja kao takva bi bili proizvodno-prehrambeni dio van jezgre jer je u pitanju evropska država kojom se teži postići taj nazvani prefiks,a daleko je od toga.Danska ima sela,gdje postoji određena vrsta kulturološke pripadnosti centru gdje ti isti seljaci prodaju svoje proizvode koristeći savremene tehnologije pri tom i taj efekat emancipacije-biti pismen,elokventan,dosljedan,raditi na sopstvenom osjećaju civilizovanosti,u svemu tome biti uzoran građanin čiji je postulat da bude racionalan,ekonomičan(civilizacija ima svoja pravila i kroz historiju su je poštovali i oni kod kojih je morala se upotrijebiti šaka,mač,toljaga da bi se istjerao osjećaj plemena..)
Sve to elegantno samo može pasti u vodu.Ovdje na brdovitom Balkanu,taj sjever je odavno jedan razvijeni pojam.Krleža je kroz „klanfarovoštinu“ nagovijestio dolazak malograđanštine koja svoju nepismenost vidi kao svoj bar kod,koja se poistovjećuje s neukusom i koja ima epicentar sela,opet čovjek se okrene pa vidi jednu drugu stvarnost-sva ta gadost se otkrije na događajima koje svijet posjećuje,koje ne zahtijevaju previše moždanih vijuga(sve u općenitom kontekstu jer je riječ o podjeli a kroz praksu je maltene slična stvar) a lajtmotiv sve te priče su koncerti Ace Lukasa i sl.Čisto kao primjer,jedni će ga pljuvati,jedni veličati,89,9 procenata zna „uz šta se pije“…
Očito Visoko,kao ni ostatak frankenštajnske Bosne i Hercegovine nije definisao ni naciju,a kamoli pojam građanin. „Ne mere svak bit ni Visočanin“…šta je definicija stanovnika Visokog? Podjela na ulice u malom gradu,snajšperski pogled okolnih sela prema centru i obratno, gdje sistem vrijednosti odavno odlazi pod termin neviđenog licemjerja koji se pri tom ispovljava kroz jednu,centralnu,i drugu stranu onu „van gradsku“,najlakše je ostavit prostor za konflikt,napravit belaj pa se ispalit,primitivizam je općenita kategorija i kolektivno se narodi BIH još nisu oslobodili te bolesti koju više ne mogu prepoznati,a koji bjelosvjetski mentori to odlično koriste da je unakaze iznutra i da je „seoska“ a ne građanska zemlja,ali…
Javašluk pušta korijenje svuda i zadire u svaki prag,kilometar,hrpu đubriva ili psećije fekalije na prljavim trotoarima ,nekakv osjećaj dubokog kompleksa ovog kraja seže do te mjere da se stalno taj neargumentovani,hipokrizijski stupidni okvir gdje se ne definiše mrzitelj i onaj ko Visoko zaista voli kao takvo kakvim ga je Bog dao- prirodnim potencijalom koji će se iskoristiti samo kad uvedeš RED.Kućni red.A nema toga,svi bi htjeli promjene i dijapazon istresanja robovlasništva naspram sljepila manjeg okvira,neke neobjašnjive podređenosti uz koje svi smetaju,ne valja ovaj niti onaj,a nisam u rijetkim prilikama vidio kako se ovom gradu smiju u političkim vrhovima kantona i Federacije samo zbog nedostatka zajedničkog ekvivalenta reda i nereda.Glomazna je to problematika bh.društva,žive u jadu i beznađu gladni,otrovani,a zli alhemičar koji je posuo otrov iz vrha se nastavlja valjati od smijeha pseudonimu pučkog „levata“ koji sve naširoko konzumira u velikim količinama i nesvjesno pljuje.
Potpisnik je životni svjedok kako je zapečaćenim begovima i agama ovog kraja smetalo prezime koje nije „visočko“,a čovjek ovdje živi skoro pola stoljeća i po svim pravilnicima civilizovanog društva (jer je doba Sulejmana Veličanstvenog davno prošlo,a vraća se u neznanju) ga naprosto nije briga tuđe porijeklo nego ljudskost koje više nema,i to građanstvo i pripadnost lokalizmu koje je samo odskočna daska za svjetski okvir,najblaže rečeno antitoksikološki,antipolucijski,antivirusni.Otpor prema barbarizmu je pojava kod čovjeka nadahnutog civilizacijskim tekovinama,tako da je sva bojazan naspram nadolezeće kolektivne klanfarovštine opravdana jer ispada budala ko se drukčije postavlja.
Unutar grada postoje „haustorčad“ pa uz to niz takvih „prednosti“ i „mahalaši“ (gdje je nedavno Indira Kučuk Sorguč kao promotor one tri knjige o bosanskoj bolesti modernog doba sjajno istakla kako je bit mahale kao vida čovječijeg odgoja i prisnosti ljudi izgubio na značaju jer se u Visokom svijet „poznaje“ po sopstvenom nemaru,neznanju i neosnovanom sudu na „viđenje“ drugog,čak ti koji žive u tom dijelu ne znaju ništa jedni o drugima neargumentovano kroz podmukle poglede,otvorene laži i mazohističkog dejstva sopstvenog prokletstva nadoknade sve kad kilometrima dalje se čuje vika „đe si jarane“ bez kurtoaznog „ćao“ i ostala dozivanja vokalno i neartikulisano),uz „seljake“,došlje i ostale.Sav taj haos je nemoguće objasnit kad ne postoji sistem vrijednosti.
Pozitivna strana priče što će uvijek postojati kroz mali broj koji prkosi iznutra,više tiho nego javno,više samovjereno i s većom dozom moždanih sposobnosti.
A svašta se i rodi u mutnoj vodi….
