Autor: Amar KULOVIĆ
Vrli sugrađani našeg divne kasabe „po aščare“ svi ne razumiju tekstove na ovom portalu,bolje rečeno sklop rečenica pa sam danas odlučio biti malo drukčije raspoložen od upotrebe akademskog rječnika kojeg prezentujem u skladu sa stepenom svog obrazovnog procesa,iako pred našim vrlim ljudima izuzetne duhovnosti i poštenja ni pod razno ne spominji niti naglašavaj da imaš papir sa fakulteta koji je sam davno pocijepao dignitet na uštrb rahmetli Pozderaca,ali eto,to komunjare,ni B od Bošnjaka po shvatanju nekog vrsnog poznavaoca sopstvene historije,posebno tog akcenta na visočki.Što ne znači da ću lajat ko ker ni da imam širok dijapazon psovki kako bi nekako uspio plebsu približiti šta pisac hoće reći,aman eto pišem za sebe,koje li konkluzije,tipične za naše ispiranje mozga.Prevest ću to jednostavnom rečenicom-trovanje,pljuvanje,povraćanje u velikoj količini.Šta velikoj,enormnoj,to se kod nas traži.Mi takvi,i lažemo se da smo pošteni.
Puno babica kilavo dijete,ili bolje rečeno roj čudnih insekata koji se doslovno prirodno olakšaju toneći u sve dublju frustraciju,pod uslovom da to rade zbog dobra ljudi,zajednice,lokalnog nivoa i sve ljubavi prema visočkoj općini.Promijenimo sebe,ustanimo,pokažimo se,pa od silnih protesta ne bude ni četiri čovjeka u dosta širokom repertoaru „revolucionara“ iz BIH gradova.Ovdje,po nas koji zaista volimo ovaj dio jedne tako lijepe,a ljudskim primitivizmom uništene zemlje Horie Bosone,doživili smo da nam mediokriteti postaju ljudi koji su istureni kvalitetom u društvu pa samim tim zbog sveg novonastalog postdejtonskog lopovluka već unaprijed planirane kapitalističke priče vođene silama Zla,uče te pameti pa ti govore šta ćeš,kako ćeš,samo što te još nisu demantovali u hodanju možda nas je i majka loše učila da šetamo na dvije noge.
Lajtomotiv teksta koji ćete eto uspjet skontat je ideja emisije Kurs sa TV Visoko,iste one režimske televizije kako vole tepat svi koji su se stranački izjašnjavali kako im je propuh dozvoljavao a kritikuju sve i svašta,koliko vodimo računa o svom mentalnom zdravlju pa će tako sutrašnja gošća,psihologinja Nermina Vehabović-Rudež pokušati pojasniti svijetu koji je uveliko masovno isprepadan svakakvom vrstom (dez)informacija što se može okarakterisati zluupotrebom profesije u funkciji ljudskog napretka,ne nazadka,da li su ludi ili ne,ono što je u prethodnim tekstovima bilo svedeno na kritikovanje nejasnog osjećaja ismijavanja svega što treba pomoć ili davanja potpore odveć psihički nastrojenom,maltene šizofreničnom biću.Nisu ljudi krivi kad ih zadesi bolest,zato je svijetu opomena da se sjete sopstvenog zdravlja onog momenta kada vide slijepe.slabovidne,stare,nemoćne,obespravljene,one u jednoj pjesmi ispjevane prizore potresne,makar joj je autor deklarisani idiotski četnik,a isto spominjem zbog akcija Omladinskog kruga Medžlisa islamske zajednice koje sam pratio prošlog vikenda uz pomoć objektiva kamere.
Dok se rulja utrkuje u davanju komentara lohotna i klimava obraza opet ću skrenut pažnju kako su ljudi u Visokom nemarni.U širem kontekstu,ne vole sebe niti druge,još gora situacija jeste širenje tog virusa na šire razmjere jer se nekako prilagođava ambijentu u kome te masa vodi da bi ti isto sutra počeo razmišljati kao oni.Da ne zaboravim spomenuti kako smo i neviđeno bezobrazni i licemjerni prema svemu pa i onome što je Božije,to je ljudsko zrnce milosrdnosti i zastajanja na trenutak,razmišljanja,mozganja,kontanja,ne ismijavanja pa ću opet reći kako je ovdašnjem polupismenom,miševskom ljudskom izrodu duša nekome se nasmijati ili dobaciti,a uz to još teže primiti udarac sa strane.To se odnosi na pobornike te bahate,umišljene,prepotetne,odvratno smrdljive karakteristike u čovjekovom biću,nad ONIMA KOJIMA TO NE TREBA.
Imamo stanovnike bolesne,imamo one kojima je pomoć potrebna,ima onih koji su unatoč svim životnim nedaćama silome (ne)prilika postali predmet šprdancije,opet su zanimljiviji ovi normalni koji su mentalno zagađeni ko Černobil i smatraju se nekim uvaženim članovima zajednice.Obzirom da u ovom poremećenom sistemu vrijednosti nema nikakvog principa ni u čemu jer nema države pa je sistematizacija pala ko na Njujorškoj berzi,društvo krivo usmjereno ne donosi sudove na osnovu zaključka nego neke ustaljene priče očito jer mu je mrsko o tome promislit.Da se bogdo zbog tog pokaje,ma ne,nastavlja dalje,stoka ili marva u skladu sa sjedinjenjen njihovih životinjskih istomišljenika ionako nema radijus kretanja,nema temelja,NEMA POJMA.
Žalosno konstatovati posebno u ambijentu u kome kada čovjek vidi da nesretan svijet je samo željan više hljeba svaki dan i da krov ne prokisne,da samo želi zaraditi svoj komadić zadovoljstva i ne biti degradiran u bilo čemu što radi( uz uslov da mu DAJU DA SE ZOVE IZVRŠILAC POSLA I TO U 21.STOLJEĆU KOJEG LI APSURDA) sitne želje dobro uhranjenih su nekome krupan zalogaj.Posebno žalosno kada postane čin hvale ne principa,ne obaveze,ne moralnog čina,makar su ljudi skloni koristoljublju i od svega naprave biznis.Upitan je i moral i moralisanje,imamo devet vjerskih objekata koje su svojstvene islamskom učenju, a troduplo više ekvivalentno nesrazmjernih pokvarenjaka koje će štošta zlupotrijebit.Prokleto ostaje prokleto i kao takvo ostaje zapečačeno da postoje glupani i tvorovi,primaoci i kreatori zbilje.Ništa nije danas nekome pogaziti riječ,slagati u hodu,smišljati ponižavanje,pri tom se truditi ispasti prepametan.
Zaključak; opet padamo na ljudskoj razini,ne postajemo svojstveni humanizmu,niko ne traži dobre Samaritance nego dostojne ljude gdje će se negativniji stav minimizirati.Međutim,mazohizam konstatno traje pa ne preostaje ništa drugo nego biti dovoljno mudar i strpljiv da se svaka količina mulja nam ne istopi pred očima.Baš u teškom vremenu da se dotaknemo onoga što jesmo,bez pretvaranja,bez glume i bez onog iskrivljenog,vještačkog hoda i cirklulacije života.To smanjti danas,ne tražiti jer se to ne da iskorijeniti postaje krupan problem.Neuko i dalje caruje,razuma nestaje.Ljudi izgleda odavno više nisu skloni tom imenu,nego stiničariji.
(VisokoIN)
